Jedno malo duže pitanje, gdje jedna naša sestra kaže da je iz jedne države u blizini Bosne, bila je kršćanka pa je primila islam, sa svojim čovjekom ima dvoje djece. Njen muž radi u inostranstvu u Evropi i jednom godišnje dolazi kod te žene, pa se žali na stanje, njena intima je veća od toga. Muž ide, pokušava da obezbijedi egzistenciju, ona se njemu žalila ali nije našla razumijevanje kod tog svog muža. Za tri godine kako se udala, dva puta je vidjela svog čovjeka, jednom godišnje ga vidi.

Tako da šta je propis svega toga? Omer radijallahu te'ala anhu ograničio je, ograničio je vremenski uvjete za ljude koji su tada bili išli u borbu, išli u džihad ili tako dalje, da maksimalno četiri mjeseca budu odsutni od svoje kuće. I to je neka da nazovemo moralna najveća granica koliko bi muž trebao da odsustvuje od svoje kuće. Svakako ovo je pravilo, može se desiti uz saglasnost supruge da nekada čovjek otputuje šest mjeseci, osam mjeseci, pa i godinu, ali uz saglasnost, uz dogovor, uz dijalog. Ali da supruga kaže: "Ja imam potrebu, bojim se da ću uraditi grijeh" i tako dalje, tada je obaveza, kao što kažu islamski učenjaci, muž kada se oženi, od obaveza koje je preuzeo na sebe jeste i da će ispunjavati intimne, seksualne potrebe svoje supruge. Kao što mu je obaveza da obezbijedi hranu, da obezbijedi piće, isto tako u granicama svojih, tako su kazali učenjaci Ibn Tejmijje i drugi, u granicama svojih mogućnosti i njene potrebe. Veoma je bitno znači balans, muž koliko ima mogućnosti i žena koliko ima potrebe, da jedno drugom ispune potrebe seksualne, potrebe intime. Pogledajte koliko islam je savršen, jer ako taj muž zakaže u pogledu te svoje supruge, možda će ne daj Bože učiniti blud, možda će se odati samozadovoljavanju, možda će prestati klanjati, možda će zamrziti čovjeka, možda će biti ljuta i tući svoju djecu i tako dalje. Tako da znači jedno od prava žene u braku jeste da joj muž ispuni njene seksualne, intimne potrebe. Svakako da tu treba postojati malo respekta i da kažemo uvažavanja, može se nekada desiti da muž mora otići na putovanje i veće od četiri mjeseca, ali mora biti dijalog, mora biti tolerancija, ali u normalnim uvjetima znači maksimum je četiri mjeseca, a i mimo četiri mjeseca shodno ženininim potrebama, shodno mogućnosti čovjeka, treba ispuniti jedno drugom intimne potrebe. U ovom slučaju, ako bi se desilo da doista muž i dalje odbija da znači poveća svoje prisustvo kod svoje supruge, a ona ima, boji se za sebe, ona tada ima pravo da traži razvod braka. Jer se boji da će učiniti haram, ima pravo da traži razvod braka.