Kakav je propis kada muž sa suprugom ne dijeli isti krevet već više od dvije godine i nema nikakvu intimu sa njom, osim rijetko, a sve pod izgovorom da je umoran i pospan jer ustaje rano na posao? Da li je žena dužna da šuti i trpi tu nepravdu?

Generalno jedno od prava koje žena uživa kod muža ili s druge strane jedna obaveza muža prema supruzi jeste da joj obezbijedi egzistenciju i isto tako da ispuni njene intimne potrebe. Kazali su islamski učenjaci u mnogim knjigama fikha, a to je shodno njenoj potrebi i shodno njegovoj mogućnosti. Pokušali su neki učenjaci da to definišu u vremenskim periodima pa da kažu minimalno bi čovjek ne znam u tri mjeseca trebao jednom da spava sa ženom, ali je to nemoguće precizirati u vremenskom periodu zbog razlike potrebe žene i zbog razlike mogućnosti čovjeka. Pa su kazali, postavili su jednu odrednicu, shodno ženinoj potrebi i shodno muževoj mogućnosti. Ako bi se desilo na kraju krajeva da čovjek ne može ili neće, ne želi da ispunjava ženine intimne potrebe, definitivno da ona ima pravo da traži razvod braka. Ne treba da šuti, ne treba da trpi taj zulum. Jer kao što ne bi trebala da trpi da je gladna i žedna i bosa, isto tako ne treba da trpi i taj vid potrebe. Čak šta više, to može biti razlogom ne daj Bože da se žena oda nemoralu zato što je Gospodar Zemlje i nebesa stvorio da žena ima potrebu za muškarcem, muškarac ima potrebu za ženom. Tako da znači muškarcu je vid obaveze da ispunjava ženine intimne potrebe. Ako bi se ispostavilo, da li zbog obaveza, da li zbog bolesti, da li, da li, da li zbog nečega, čovjek ne može da ispunjava ženine intimne potrebe, ona svakako ima pravo da od njega traži razvod braka. Ili da razgovaraju o tom problemu, da traže rješenje i tako dalje.