Imam dva pitanja. Jedno je pitanje gdje žena kaže: "Živim 10 godina u braku, dobila je, ako ne i dvoje djece, ali kaže nakon što je dobila drugo dijete, apsolutno muž ne želi da joj prilazi intimno, već jedan duži period." Drugo slično pitanje, žena kaže isto tako: "Je li grješna ako ona vrši pritisak na muža tražeći od tog muža da ispuni njene intimne potrebe, čak ona kaže time on to ne želi?"

Možda je to nekome i teško shvatiti, ali vjerujte da je svakim danom sve više pitanja u kojima se jedan od dva supružnika žali na drugog supružnika da ne ispunjava njegove intimne potrebe. Svakako intima ima velikog traga na harmoniju i ambijent u braku. Ako supružnici nisu zadovoljni, ako njihove intimne potrebe, moramo kazati tu riječ, seksualne potrebe, potrebe intime, ako nisu ispunjene, možda će ljudi saburati dan, dva, mjesec, dva, tri, pola godine ili godinu, ali to je priroda, tako je Allah stvorio i čovjeka i ženu. Žena ima potrebu za muškarcem, muškarac ima potrebu za ženom. I ako te potrebe ne budu upotpunjene, sigurno će na duže staze doći do problema. Sa aspekta islama, kao što su kazali islamski učenjaci od kojih je Ibn Tejmijje i mnogi drugi, muškarcu kada je u pitanju brak obaveza je da ispuni, shodno svojim mogućnostima i shodno ženinoj potrebi, da joj ispuni potrebe intime. Čak su smatrali da je to jedan od najvećih vadžiba. Mnogo veći nego obezbijediti hranu i piće. Možda je se lakše ženi strpiti u datom momentu ili mužu isto, ako je gladan ili žedan, ali ako ima potrebu za suprotnim znači spolom, je itekako opasna stvar. Tako da je ovo jedna prilika da se uputi jedan savjet i braći i sestrama, ako već imaju neki problem, može biti problem vezan za džinsko-šejtansko djelovanje, gdje se stvari mogu rješavati učenjem Kur'ana i rukjom. Ali nekada je to i medicinski problem, pa se stvari mogu rješavati medicinski. A na kraju, ako nije ni problem džinsko-šejtanski, ako nije medicinski, može se desiti da u datom momentu muž oslabi, nema više potrebe za intimom, ili obrnuto, žena više nema potrebe za intimom, a muž ima. Onda supružnici trebaju razgovarati o tome. Trebaju da ne bježe od toga, to nije tabu tema. Najveći je problem u svim tim pitanjima gdje onaj supružnik koji nema više potrebu za intimom ne želi o tome da razgovara. O tome se mora razgovarati. Zamislite da onaj drugi supružnik koji ima potrebu svoje potrebe zasiti na haram način. Pa supružnici moraju razgovarati. Ako se ispostavi da nije džinsko-šejtansko djelovanje, ako se ispostavi da nije medicinski slučaj, a jedan od dva supružnika ne može upotpuniti potrebe drugog, onda drugi supružnik ima pravo na razvod braka. Ako je u pitanju žena, ako je u pitanju muž, onda muž ima potrebu da možda traži sebi drugu ženu u smislu poligamije i tako dalje. Pa taj problem treba mu pogledati u oči i zajednički ga rješavati. Pa je znači opasna stvar zakazati u ispunjavanju intime, seksualnih potreba muža ili žene. Moj savjet, bratski savjet, to je problem kao i drugi problemi kojim treba pogledati u oči bez imalo stida. Može biti problem džinsko-šejtanskog djelovanja, može biti problem medicinski, a može biti jednostavno problem ljudi žive u stresu. Čovjek trči, ide, traži nafaku, neko ga provocira, neko ga zlostavlja, nije njemu ni do čega. Pa treba o tim pitanjima razgovarati.