Da li je ispravno da učač rukje ima cijenu za učenje? Išla sam kod jednog učača dva dana, dvije rukje, kupila sam ćurekotovo ulje i njegova supruga mi je uradila hidžamu. Sve me to koštalo toliko i toliko. Da li je to ispravno?

Imamo tri pitanja. Znači jedna naša sestra je otišla kod učača rukje. On je učio rukju dva dana. Kupila je kod njega ćurekotovo ulje i supruga od tog učača je njoj uradila hidžamu. Nakon toga su joj kazali sve ovo košta toliko i toliko. Ona pita da li je to dozvoljeno. Prva stvar, kupiti ulje je dozvoljeno. Platiti da ti neko uradi hidžamu je dozvoljeno. Platiti učenje rukje je dozvoljeno. Kao što je dozvoljeno učaču rukje da naplati učenje rukje. Da, jeste. Kažu islamski učenjaci, ako ima mogućnost čovjek da to ne naplaćuje, da to radi u ime Allaha, definitivno da je to bolje, ali čovjek ima pravo da naplati kao što su naplatili ashabi. Za vrijeme Božijeg Poslanika, u hadisu kojeg bilježi imam Buharija, da su naplatili učenje rukje i da je to bilo jedno manje stado ovaca. Tako da generalno gledajući, nema smetnje da učač naplati učenje rukje, nema smetnje da se prodaje ćurekotovo ulje i nema smetnje da se naplati hidžama.

E sad, šta može biti problem? Može biti problem da se to kaže naknadno. Treba osobi koja dolazi na rukju da joj se kaže: 'Osobo, sestro, brate, treba da znaš tretman rukje kod mene košta ne znam 20, 30, 50 maraka. Ako ti jedneš ulje, ono košta toliko, ako ti jedneš hidžamu, košta toliko. Hoćemo li učiti rukju? Hoću, bujrum.' I znači dobro je da se te stvari definišu na početku. Imaju dvije opcije isto. Može osoba da uvjetuje, ovo govorimo samo o rukji, ne govorimo o ulju niti o hidžami. Učenje rukje može da uvjetuje ozdravljenjem. Pa čovjek koji je bolestan može da dođe učaču rukje i da kaže: 'Vidi, naplaćuješ li rukju? Naplaćujem. Kaže, ja ću ti platiti pod uvjetom ako ozdravim.' I ako prihvati učač rukje, onda ako ovaj ozdravi neka mu plati koliko on postavi cijenu. Ako ne uvjetuje, onda ima pravo da mu naplati rukju. S druge strane, i učač rukje ima pravo da mu kaže: 'Ja ću učiti rukju i moje vrijeme košta toliko.' Da li ćeš ozdraviti ili ne, ne znam. Znači ako imamo uvjetovanje, onda radimo po uvjetovanju. Ako nema uvjetovanja, dozvoljeno je učaču rukje da naplati rukju, a bolje je rekli smo da ako insan može da uči fi sebilillah.

Svakako ostaje onaj momenat da naš narod dosta puta kad ode kod učača rukje negoduje što mora nešto platiti. A kada odu ljudi kod sihirbaza, pa hamajlije, zapise plaćaju po 50 puta većoj cijeni, tada se niko ne buni sihirbazima. Ali kada dođe kod osobe koja ostavi sahat i po, dva, uči, to ostavlja traga na njega psihički, ostavio je svoju suprugu, ostavio je svoje vrijeme, izlaže sebe pritiscima džina i šejtana, i onda kad treba tom insanu platiti, onda se ljudi bune. Svakako ovo nikako ne znači zloupotreba bolesti tuđe, povećavanje znači i to naplaćivanje rukje treba da bude u granicama normale, u granicama vremena i prostora, u granicama otprilike znači da to bude nešto što zaslužuje vrijeme koje je on potrošio, a ne da to bude, ne daj Bože, zloupotrebljavanje.