Ja radim svaka tri mjeseca hidžamu po sunnetu. Čitao sam da ima hadis da čovjek ne smije da uzima fiksnu cijenu za hidžamu. Kakav je stav za mene?

Ja radim svaka tri mjeseca hidžamu po sunnetu. Čitao sam da ima hadis da čovjek ne smije da uzima fiksnu cijenu za hidžamu, kakav je stav za mene? Znači čovjek kaže da svako tri mjeseca radi hidžamu i kaže da je to po sunnetu. Prvo ja ne znam da postoji dokaz koji ukazuje da se hidžama treba raditi svako tri mjeseca. Hidžamu je lijepo raditi, ali shodno potrebi. Može to biti prije tri mjeseca, može biti i poslije tri mjeseca, ali tvrditi da se hidžama radi svako tri mjeseca nije to sunnet. Znači sunnet je da se hidžama radi po potrebi.

Nakon toga kaže čitao sam hadise da je zabranjeno da čovjek ne smije da uzima fiksnu cijenu za hidžamu. Kako da se sad ja postavim kad sam došao da uradim hidžamu a čovjek ima cjenovnik? Islamski učenjaci su smatrali dozvoljenim, iako je bio dio učenjaka koji je na osnovu određenih hadisa Božijeg Poslanika smatrao da čovjek ne treba naplaćivati hidžamu, ali osoba koja živi od toga, posvetila se tome, ulaže u to, kupuje sredstva koja koristi prilikom činjenja i rađenja hidžame, nadamo se biiznillahi te'ala da nema u tome ništa sporno, čak šta više na taj način čovjek oživljava sunnet i ljude liječi i pomaže im, kao što je dozvoljeno naplatiti bilo kakav drugi medicinski tretman, snimke, masaže, lijekove, isto tako inšallah i naplatiti rad hidžame inšallah je dozvoljeno.

Tako da ako negdje dođemo i čovjek kaže moja usluga hidžame, hidžame je toliko i toliko, nema smetnje u tome da se to plati. Čovjek treba da zna cijenu, ako mu ta cijena odgovara uradiće hidžamu, ako mu ne odgovara neće raditi. Kazali su islamski učenjaci ako imaju ljudi koji će uraditi nekome hidžamu besplatno, to se onda može smatrati dobro djelo. Čovjek je uložio dio imetka svog, kupio je aparaturu da može raditi hidžamu pa uradi nekim ljudima besplatno, onda je to ibadet i onda je to dobro djelo. Ali ako je to čovjek uzeo kao zanimaciju, živi od toga, ulaže u to, nelogično je da onda mi kažemo ne može to naplatiti ili da rekne eto koliko ko hoće. Neko će možda zaista platiti koliko i zaslužuje, ali će neko neće htjeti platiti ili će platiti nešto što neće čovjek moći pokriti ni troškove koje je uložio u aparaturu činjenja hidžame. Tako da nema smetnje naplatiti činjenje hidžame i nema smetnje platiti, otići na hidžamu kod osobe koja čini hidžamu za određen dio novca.