Kćerka je završila medresu, ali se odvojila od porodice i vjere te pobjegla od kuće. Šta je obaveza roditelja u tom slučaju?

Jedno malo duže pitanje: živim i odgajam djecu u skladu sa islamom. Kćerka mi je završila medresu i tako dalje, u svakom slučaju nakon toga se po navodnim znacima odaljila od porodice, od vjere, bježi od kuće bez ikakvih validnih razloga. Šta je obaveza roditeljima u svemu tome da rade? Ono što roditelji mogu jeste ako je to dijete i prema islamu i prema ovim zakonima dunjalučkim, ako je punoljetno, mogu da pokušaju, da daju sve od sebe da stupe u kontakt, da razgovaraju, da pozovu i tako dalje. To je ono što je u njihovoj mogućnosti. Nikome nije drago, ne daj Bože, da nečije dijete ode od kuće. Ali šta možemo uraditi? Ne možemo mi nekoga na silu držati u kući. Niti, niti možemo nešto uraditi, ne daj Bože da sebe nešto kaznimo što je taj neko otišao od kuće.

Naše je da su mu vrata kuće otvorena. Naše je da brinemo, naše je da pitamo, naše je da ga zovemo, naše je da sa njim razgovaramo. To je ono što možemo. Naše je da dovimo Allahu da ga sačuva, da ga zaštiti, da ga uputi. Da nekoga ko je njemu autoritet pošaljemo kod njega na mjesto gdje je otišao od kuće, da sa njim porazgovara, da pokuša da da jednostavno dođe do njegovog srca, da mu pojasni koliko je teško roditeljima i tako dalje. Prihvatiti, prihvatiti, ne prihvatiti, Bože moj, to treba onda prihvatiti kao vid iskušenja i to je to. Tako da u takvim situacijama treba razboritosti, treba dijaloga, treba strpljenja, treba sabura, treba mudrosti, treba djetetu otvoriti vrata da se vrati kući, a ako ne želi, ne možemo mi nikoga na silu natjerati da živi u nekoj kući.