Je li obavezno učiti nijet naglas prije stupanja u namaz? Ja obično u sebi učim, je li to pogrešno?

Kada je u pitanju nijet za namaz, nijet je ono što se nalazi u našem srcu. Allahov Poslanik kaže u vjerodostojnom hadisu: 'Doista se djela vrednuju po namjerama.' Allahov Poslanik, niti njegovi ashabi, niti generacije tabiina, niko od njih nijet nije izgovarao jezikom za bilo koje djelo. Sama činjenica kada čovjek, ako je na primjer radi podne namaz, i krenuo je u toalet, zašto? Da abdesti. A zašto abdesti? Da bi klanjao podne. To je nijet, to je namjera. Nažalost, velik broj nas od tako jednostavne stvari napravili smo toliko komplikovanu stvar. Ako smo krenuli u džamiju, zašto smo krenuli u džamiju? Pa da klanjamo akšam, da klanjamo jaciju, da klanjamo sabah. To što je u srcu, to nam je dovoljno. Dolazimo u džamiju, 'Allahu ekber', to je dovoljno. Znamo da ćemo na početku klanjati tehijjetul-mesdžid, 'Allahu ekber', jer klanjamo tehijjetul-mesdžid. Nakon toga ustajemo, klanjamo farze. Zašto smo ustali? Zašto smo došli u džamiju? Došli smo da klanjamo farze. Ustajemo, uči i ikamet. Zašto ustajemo? Želimo da klanjamo farze podne, ikindije, akšama. 'Allahu ekber'. Tako da namaz se počinje samo sa izgovaranjem riječi 'Allahu ekber'. Ono što je u našem srcu je dovoljno. Izgovaranje nijeta nije bila praksa Božijeg Poslanika, nije bila praksa prvih generacija i najbliže što se može kazati za to jeste da je to novotarija. A s druge strane, to je opterećavanje i otežavanje vjere ljudima, da moramo naučiti pa da kažemo i desetine različitih nijeta, te farzi, te sunneti, te namazi, te dženaze, te muško, te žensko, te bajram, te džuma, mnogi nijeti, a sve je to nepotrebno.