Spominjao sam određenoj braći hadis koji govori o dizanju ruku u namazu mimo početnog tekbira i njih zbunjuje to što se kaže da se ruke dižu četiri puta u namazu.

Više puta smo dobivali pitanja u kojima se traži pojašnjenje da učenjaci kada kažu u namazu se četiri puta dižu ruke, misli se na situacije, a ne misli se samo četiri puta i to je to. Oni učenjaci, a to je džumhur islamskih učenjaka, koji su smatrali da se ruke u namazu podižu i mimo početnog tekbira, pošto je hanefijski mezheb smatrao samo na početku da se podignu ruke i do kraja namaza se više ne dižu ruke. Za razliku od drugih učenjaka koji su smatrali da je od sunneta u toku namaza dizati ruke prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku. Čovjek kaže, podigne ruke, Semi'allahu limen hamideh, odnosno kaže Allahu ekber i ide na ruku, podiže ruke. Kada se vraća sa rukua, ali se vraća sa rukua na prvom rekatu, na drugom rekatu, na trećem rekatu, na četvrtom rekatu, kada god se vraća sa rukua, Semi'allahu limen hamideh, podiže ruke. Kao što je bilo i kada smo išli na ruku, odlazak na ruku na prvom rekatu, na drugom, na trećem, na četvrtom, je sunnet podizati ruke. I imamo situaciju prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku na svim rekatima, prilikom povratka sa rukua na svim rekatima i prilikom ustajanja sa sjedenja. Sjedili smo na drugom rekatu, ustajemo na treći rekat i tada je pohvalno podići ruke. I opet kad odlazimo na ruku na trećem rekatu, prilikom povratka sa rukua na trećem rekatu i tako dalje, znači treći, četvrti rekat. Generalno, kada se kaže da se dižu ruke u četiri puta, misli se na situacije, a ne misli se broj četiri. Prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku, prilikom povratka sa rukua i prilikom ustajanja sa drugog rekata, sa et-tehijjatu, ustajanje na treći rekat. To su četiri situacije gdje se dižu ruke, ali se ruke dižu prilikom svakog odlaska na ruku i prilikom povratka sa rukua svaki put. To je ispravno razumijevanje ovog pitanja.