Ulaganje u nekretnine sa zagarantiranim procentom zarade. Ako na primjer uložim hiljadu eura, garantirano mi je osam posto zarade u roku od najviše dvanaest mjeseci. Da li je to ispravno?

Ne, nije ispravno. Znači, čovjek kada u islamu investira, tada ima rizik i zbog tog rizika on ima pravo i da zarađuje. Ali ako nema rizika, onda nije ispravno tražiti ograničen procenat zarade. U islamu ako ja imam novac, a ne želim sa njim da obrćem, ima neki drugi čovjek koji hoće da obrće naš novac, ali nema novca, ali ima znanje, onda ja i on ulazimo u partnerstvo, ja dajem novac, on daje trud. I onda kažemo, investiraj, ako zaradiš, dijelimo zaradu 50-50 ili 40-60 i tako dalje. Ali isto tako postoji mogućnost da propadne biznis. Pa zbog tog rizika imamo pravo na zaradu. Ali u ovom slučaju, ulazim u investiciju i neko mi kaže, garantiram ti da ćeš zaraditi toliko, to je u islamu neispravno. Neispravno je da ulazimo sa čovjekom u biznis, u partnerstvo i da se on obavezuje da će nam davati procenat, znači garantiran. To je neispravno i zbog toga i je zabranjena kamata. Evo ti 100.000, garantirano mi vratiš 110. Nema nikakvog rizika sa garantiranom zaradom. Znači čovjek ako želi da negdje investira, investira, može propasti, ali isto tako ako zaradi, ima pravo da uzme zaradu. Tako da investiranje sa partnerima koji vam garantiraju zaradu nije šerijatski ispravno.