Da li se Euzu i Bismilla uče svaki put kada se uči Kur'an ili samo na početku sure?

Mi smo stava i o tome smo više puta govorili, da kada čovjek uči Kur'an, uvijek treba da prouči Euzu. Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim. Nakon toga kada otvori mushaf, pogledaće. Ako će učiti od početka sure, učiće Bismillahir-rahmanir-rahim. Ako uči negdje iz polovine sure, tada više ne treba učiti Bismillu. Znači Euzu učimo uvijek kada hoćemo učiti Kur'an. Učimo Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim. A Bismillu učimo samo kada učimo od početka sure. Ako učimo negdje, čitali smo prije toga hatmu i došli smo do 35. stranice u suri El-Bekare i tu smo stali, otišli smo svojim poslom, vratili smo se, želimo nastaviti hatmu, samo proučimo Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim, nema potrebe da učimo Bismillu.

E sada, ima ljudi koji smatraju da se Bismilla uvijek treba učiti i to treba poštovati. Ali isto tako i ljudi pred kojima se uči Kur'an, muhafizi i muhafize, ne treba da tim pitanjima pristupaju kruto. Ako sam ja stava da se uvijek uči Euza i Bismilla, a neko je tamo stava da uči samo uvijek Euzu, a Bismillu samo ako uči od početka sure, treba ljudima to pustiti pošto su to pitanja u pogledu kojih islamski učenjaci imaju različite stavove. Tako da treba ostaviti tu prostora da ljudi mogu odabrati jedno od dva mišljenja. A nema sporno ništa u tome i da čovjek, ako mu njegov muhafiz i muhafiza kaže uvijek uči i Euzu i Bismillu, da ga posluša kada pred njim uči, uči kako on traži, kada uči kod svoje kuće uči onako kako je on uvjeren.