Učači, sestre koje su se liječile govore da ću ja umrijeti od sihra, da se nikada neću moći udati, da to džini ne daju. Imala sam ponudu za brak, ali se ispostavilo da je čovjek prikriveni psihopata, i oni sad kažu da su to džini ga otjerali i tako dalje.

Znači, pogledajte, žena kaže, govori duže pitanje, učači koji su učili rukju, sestre koje su se liječile govore njoj da će ona umrijeti od sihra i da se nikada neće od toga izliječiti i da joj džini ne daju da se neko za nju, da se ona za nekog uda. Dolazio je kao neki prosac, ona je shvatila da je to u pitanju psihopata, ali sad svi to tumače "to je tebi džini ti ne daju da se ti udaš" i tako dalje. Pogledajte te analize, pogledajte te dijagnoze, do čega dovode da ljudi kažu: "Ti ćeš umrijeti. Ti se nećeš nikada udati." I liječnici, i sestre, i braća trebaju na, na osobe koje imaju problema da gledaju pogledom optimizma: "Možeš, nije to ništa krupno, Allah će te izliječiti, Allah će te pomoći, i udaćeš se, i živjećeš sretno, i rodićeš djecu, budi pokorna, nosi hidžab, klanjaj redovno namaz, strpi se u ime Allaha." Nije to ništa krupno, u nas sve obrnuto. Učači, sestre su mi rekle da ću ja umrijeti od tog sihra. La havle ve la kuvvete illa billah. Šta radimo ljudima sa svojim pogrešnim analizama i dijagnozama? Umrijeće neko. Nećeš se nikada udati. Odlazimo u stvari gajba. "Čuj, nećeš se nikad udati. Umrijećeš." Ko nam je to kazao? Gdje smo to naučili? Po kojim knjigama radimo? Zato je ovo moj poziv i braći, i sestrama, učačima rukje, da na pitanja bolesnika gledaju optimistično. I kada ima problem, bolje je, kvalitetnije da čovjek kaže: "Jeste problem, ali nije toliko krupan, potrudi se, osloni se na Allaha, strpi se, pokušaj, zikri, klanjaj namaz, udaj se, živjećeš, nije ovo ništa strašno, bilo je težih slučajeva od tebe." Trebamo s pogledom optimizma nastupati prema ljudima koji su, koji su bolesni, da ne govorimo o šerijatskim prekršajima da kažemo da se neko neće udati, da će neko umrijeti, to, to je haram govor. Ulaženje u gajb kojeg mi ne znamo.