Naišla sam u Buharijinoj zbirci hadisa na hadis od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik jednom prilikom zaspao tako čvrsto da je otpuhivao, a potom klanjao, a nije uzeo abdest. Možete li pojasniti na šta se odnosi ovaj hadis?

Generalno gledajući, ovaj hadis apsolutno bilježi ga imam Buharija i on je vjerodostojan. Imamo nekoliko stvari koje su nam potrebne da bi ovaj hadis razumjeli, odnosno jedan uvod. Islamski učenjaci u pogledu toga da li spavanje kvari abdest imaju jaka razilaženja, nekoliko različitih stavova. Ono jedno od najjačih, najprihvatljivijih mišljenja jeste da ako čovjek duboko, duboko zaspi, da izgubi osjećaj, koliko je spavao, da se čovjek probudi kaže ne znam je l' spavao pet, sedam, deset minuta ili pola sata, u takvom slučaju obaveza je promijeniti abdest. Za razliku ako insan kunja, kao što se prenosi u vjerodostojnim hadisima da su ashabi znali doći na jaciju, čekati jaciju i znači od umora glave su im znači jednostavno padale, kljucali su od pospanosti, ali takav san, onaj blagi san ne kvari, ne kvari abdest. Ovo je generalno u pogledu da li spavanje kvari abdest ili ne. E sada imamo hadise u kojima stoji da je Allahov Poslanik alejhi selatu ve selam znao u datom momentu zaspati, ali mi imamo problem što naš jezik je u datom momentu nemoguće određene termine sa arapskog prevoditi na bosanski. Jednostavno naš jezik je mnogo siromašniji od arapskog, pa se znači u nekim hadisima spominje da je Allahov Poslanik znao puhati kada bi ležao, ali kažu islamski učenjaci u komentaru, ali nije to hrkanje koje je nastalo kao plod dubokog spavanja. To s jedne strane, znači hadisi u kojima se spominje da je Allahov Poslanik i prispao malo, to je blagi san u kojem bi čovjek da kažemo uravnoteženo disao, ali nije to dubok san u kojem je on izgubio se totalno da ne osjeti da li je izgubio abdest ili ne. Na takav način ćemo razumjeti hadis Božijeg Poslanika. S druge strane imamo kao što kaže imam En-Nevevi rahmetullahi alejhi da je jedna od osobenosti Božijeg Poslanika bila i to i da kada zaspi znači njegovo srce je budno i zna da li je izgubio abdest ili nije izgubio abdest, što je bila osobenost Božijeg Poslanika alejhi selatu ve selam. Ono što je nama bitno da mi zapamtimo jeste da čovjek ako je u praktičnom smislu, ako je zaspao tvrdo, ako je zahrkao, ako je izgubio osjećaj vremena, prostora u kojem se nalazi, treba da abdesti. Ako je to bilo neko dremuckanje negdje na stolici, negdje u džamiji, negdje nagnut na neki stub, ako Bog da zbog toga ne treba mijenjati abdest.