Da li je ispravno da supružnici prilikom posjete roditeljima prvo posjete muževljeve roditelje, a tek nakon nekoliko dana ženine roditelje?

Imam nekih nesuglasica sa mužem. Naime, živimo u inostranstvu sa djecom i tako dalje. U svakom slučaju rezime pitanja je žena i čovjek jednom godišnje idu u Bosnu. Kada idu u Bosnu nailaze pored njenih roditelja, a nakon toga pola sata se voze do njegovih roditelja. Muž smatra obavezom da ide prvo do svojih roditelja pa će se sutra ili prekosutra vratiti da žena vidi svoje roditelje. Ja lično ne mogu da shvatim da postoje osobe koje ne mogu da shvate toliko jednostavne stvari. Ako prolazim pored kuće supruginih roditelja koje ona nije vidjela godinu dana, koliko ja trebam biti tvrd, koliko ja trebam biti insan bez milosti, bez rahmeta, bez imana, bez duše, bez suosjećanja, da ja toj svojoj supruzi uskratim pola sata da uđe da se poselami, da zagrli svoju majku, zagrli svoga oca, popije kahvu, abdestimo, klanjamo, odmorimo se i idemo kod njegovih roditelja. Nažalost da ovakvih pitanja ne dobijemo, ne bi mogao vjerovati da postoje takve osobe. Znači moja supruga nije vidjela svoje roditelje godinu dana i mi prolazimo pored njihove kuće, ali ne, iz nekih nama poznato balkansko, bošnjačko, ne znam ni ja tvrdoglavih principa nećemo se tu zaustaviti, idemo prvo kod mojih, nakon toga dva tri dana doći ćemo kod tvojih. Ne mogu da vjerujem da postoje takve osobe. Tako da iz respekta prema supruzi, prema njenim roditeljima, harmonija, brak, poslanik, ljubav, milost, sve živo nam kazuje da trebamo u tom momentu zaustaviti se kod njih, poselamiti ih, izgrliti, popiti kahvu, odmoriti se, abdestiti, klanjati i nastaviti put dalje.