Imam problem sa mužem. On je od skoro počeo da radi i svaku pauzu koristi da ide kod svojih roditelja. Radi od 7 do 17, nakon toga dođe u naš stan da malo odspava ili direktno ide kod njegovih roditelja. Kažem mu da bih voljela da je više kod kuće jer imamo bebu od 15 mjeseci, ne mogu sama stići poslove. On kaže da islamski ima obavezu prema roditeljima, a da je prema meni obavezan da obezbijedi hranu i piće.

Ovo je jedan klasični način i pokazatelj ili situacija gdje ljudi neispravno razumiju vjeru. Lijepo je, pohvalno je i potrebno je da dijete pazi na svoje roditelje i treba da im ode i treba da ih pazi i da ih obiđe i da im pomogne i tako dalje. Ali isto tako ima obavezu prema svojoj supruzi. Nije tačno, nije tačno da je čovjek u obaveza samo da obezbijedi svojoj supruzi hranu i piće. Njegova supruga i njegova djeca isto tako imaju prava da sa njima sjedne i da se druži i da razgovara i da odgaja svoju djecu i da pomaže svojoj supruzi i tako dalje.

Tako da ovo je jedan klasični primjer neispravnog razumijevanja vjere i pokušaj opravdavanja svojih postupaka celofanom vjere. Da, nama je obaveza činiti dobročinstvo roditeljima, ali isto tako mi imamo svoje obaveze prema djeci, imamo svoje obaveze prema supruzi i da boravimo kod njih i da sa njima razgovaramo i da ih odgajamo i da sa njima izađemo u šetnju i i mnoge druge stvari.

Tako da moj savjet je ovoj našoj sestri da posavjetuje svog čovjeka, ako ništa da mu predloži da nekoga od šerijatskih autoriteta upita, ne posluša ovakav odgovor ili nešto slično tome, ali jednostavno to što radi da svo vrijeme provodi sa roditeljima na uštrb porodice, supruge, djeteta, porodičnih obaveza, apsolutno je neispravno, već treba dati svakom njegovo pravo, i pravo roditeljima, ali isto tako i pravo supruzi i djetetu.