Da li je dozvoljeno uzeti novac koji pronađemo negdje na putu?

U islamu izgubljena stvar se zove lukata. I o tome su islamski učenjaci u knjigama fikha pisali posebna poglavlja. Ono što možemo kazati rezimirano kratko jeste, prva stvar, da li kad nađemo nečiji imetak nam je obaveza ga uzeti ili ne? Allah najbolje zna, vrijeme u kojem živimo je prepoznatljivo po tome da ljudi, ako mi ne uzmemo, ljudi koji su vjernici i koji znaju da će tragati za vlasnikom, uzeće možda neko ko će to uzeti sebi i potrošiti, zloupotrijebiti. Možda možemo kazati da nam je i vid obaveze da to uzmemo. Ako insan zna propise, a zna da živi u društvu gdje većina ljudi to neće uraditi. Da, desiće se da će neko drugi isto tako uraditi, ali generalno živimo u vremenu i prostoru kada ljudi niti znaju propise, niti interesuju propisi, našao pare, moje pare i to je to. To je prva stvar. Ako nađemo nešto, može nam biti obaveza da to uzmemo i da pokušamo naći vlasnika.

Druga stvar, gledamo u vrijednost. Ako se radi o nečemu što u narodu jednog vremena i podneblja nema neku veliku vrijednost, nešto zbog čega bi se neko iz neke udaljenosti vratio i tragao za tim. To je danas kod nas možda u nekoj vrijednosti pet maraka. Našli smo na putu marku, dvije ili pet. To ćemo uzeti i potrošićemo. Ali već deset maraka, dvadeset maraka, to je nešto zbog čega će čovjek: 'Uh, izgubio sam deset maraka, idem se vratiti da potražim.' Jer to već ima svoju vrijednost. E, ako nađemo toliki iznos i više, hiljadu, dvije, pet, sto i tako dalje, imamo obavezu da taj imetak oglašavamo da smo našli godinu dana. Na način kako je to danas dostupno. Da li ćemo na blizini mjesta gdje smo našli to staviti samo plakat: 'Nađen novac, kontakt telefon.' Svakako da nećemo napisati ni koliko smo našli, ni kakav imetak smo našli. Jer ako napišemo da smo našli tristo maraka i novčanice tri po sto maraka, prvi ko naiđe odmah će nazvati reći to su moje pare. Ali kada napišemo 'Nađen novac, kontakt telefon', osoba koja nas nazove mora kazati koliko je bilo imetka i kakav je imetak. Pa ako kaže: 'Izgubio sam sto maraka.' U redu, je li to bila jedna novčanica, jesu li dvije po pedeset, ili je pet po dvadeset, ili je deset novčanica po deset maraka? Sve mora tačno da kaže i onda mu mi kažemo: 'Da, ovo je tvoj novac, izvoli.' Kaže: 'Izgubio sam sto maraka.' Dobro, ja sam našao sto maraka. Kakve su bile? Kaže: 'Bilo je dvije po pedeset.' Ja sam našao jednu. Sori, nećemo mu ni kazati, kažemo: 'Mi smo našli nešto drugo.' Znači, da bi mu dali novac, mi ćemo oglašavati godinu dana. Ako se javi neko, treba da kaže vrijednost i kakvoću. Ako se potrefi vrijednost i kakvoća, mi ćemo mu dati imetak. Ako se niko godinu dana ne javi, ili se jave ovi lopovi i ostali prevaranti, nakon godinu dana mi postajemo vlasnici tog imetka, trošimo ga, a ako bi se nekada u životu vlasnik javio, mi mu trebamo vratiti imetak.