Pronašao sam određenu stvar koja ima veliku vrijednost, mogu li je koristiti i može li ta stvar preći u moje vlasništvo?

Generalno gledajući, u islamskom pravu, fikhu, imamo jedno poglavlje koje se zove 'lukata', pronađena, izgubljena stvar. Znači neko je nešto izgubio, mi smo to pronašli. U islamu postoji jedno kompletno poglavlje koje govori o tome. Da li čovjek može postati vlasnik nečega što je našao? U osnovi to je tuđe. Mi smo to našli, al' to je tuđe.

Allahov Poslanik, alejhi selatu veselam, u vjerodostojnim hadisima je kazao kada insan nađe određenu stvar, treba da je godinu dana znači oglašava da je našao. Svakako čovjek treba da bude pametan, neće precizirati šta je našao. Ako bi rekli da je čovjek našao novčanik u kojem ima, primjera radi, 200 maraka. Tih 200 maraka je, jedna je bila novčanica od stotinu, jedna od 50, dvije po 20, jedna po 10. Čovjek će kazati: 'Našao sam određen imetak tog i tog dana.' Neće precizirati ni kakav je novčanik, ni koliko novčanica, ni kakve su znači bili koja vrsta novčanica. Onaj ko dođe mora da zna opisati novčanik, mora da zna opisati vrstu novčanica. Ako sve on to zna opisati, mi ćemo mu vratiti zato što je on uistinu vlasnik.

Pa je znači propisano i naređeno da čovjek godinu dana razglašava shodno svojoj mogućnosti. Nekada je to bilo prije znači na ljudima kada se ljudi okupe, na džuma-namazu, na bajram-namazu, na pijacama. Danas se mogu koristiti društvene mreže, da čovjek na društvenim mrežama, na određenim portalima, svaki grad danas manje ili više ima svoj neki portal, na znači ako je čovjek našao novac u Bugojnu, ako je našao novac u Zenici, na nekim portalima zeničkim ili bugojanskim ili kad napiše se: 'Čovjek je našao određenu svotu novca i tako dalje, svi oni koji su izgubili taj dan nešto neka se jave na taj i taj broj.' I onda kada mu se jave, on provjeri, ako mu dadnu ispravne informacije, on će vratiti njima njihov novac. Tako će raditi godinu dana. Ako se vlasnik nađenog imetka ne javi, on ima pravo da koristi taj imetak. Ali došla je opet klauzula Božijeg Poslanika, ali ako bi nekada u životu vlasnik došao, tebi je obaveza da mu ga vratiš, iako si potrošio. Znači nakon godinu dana ti dobivaš saglasnost od islama da to možeš koristiti. Ali i dalje to nije tvoje vlasništvo, ako bi nekada došao čovjek i kaže: 'Ja sam tog i tog dana izgubio toliko i toliko' i ti kažeš: 'Da, ja sam to našao, ja sam potrošio', obaveza je čovjeku da vrati insanu taj novac.

Tako da rezime, ako smo našli neki predmet ili novac koji ima svoju vrijednost, obaveza nam je godinu dana da to razglašavamo onako kako mislimo da smo postigli rezultat i cilj oglašavanja. Ako se neko javi, obaveza je da objasni o kakvoj se stvari radi i mora je detaljno opisati. Ako opiše, mi ćemo mu to vratiti. Ako se niko godinu dana ne javi, mi nakon godinu dana imamo pravo da koristimo taj imetak, ali nije on prešao u naše vlasništvo. To je i dalje tuđi imetak i ako bi nakon dvije, tri ili četiri godine došao vlasnik i ispostavilo se doista da je on vlasnik tog imetka, nama je obaveza da mu to vratimo.