Negdje sam pročitao da ako izgovorim 100 puta 'Subhanallah' u toku dana, da nam Allah briše hiljadu loših djela i upisuje hiljadu dobrih djela. Da li mi možemo proučiti ovaj zikr i pokloniti ga za naše umrle?

Pitanje je znači da li mi možemo uraditi neki ibadet kao što je zikrullah, veličanje Allaha, i onda nagradu svega toga da mi udijelimo, dodijelimo ili kao poklon damo nekom od svojih mrtvih. Dio učenjaka je to smatrao ispravnim. Dio učenjaka je smatrao da čovjek svako dobro djelo koje uradi može reći i nanijetiti: 'Ja Rabbi, nijetim i ova nagrada ovog mog dobrog djela ja je poklanjam svome ocu rahmetli, svojoj majci, svojoj nani' i tako dalje.

S tim što islamski učenjaci opet drugi su kazali da je prioritetnije da insan kad su u pitanju mrtvi da se u pogledu nas i onoga što koristi njima od naših djela da se suzdržimo na onome što je spomenuo Allahov Poslanik. Allahov Poslanik je spomenuo da koristi za mejita dova. To je ono što koristi za mejita po konsenzusu učenjaka. Za mejita koristi sadaka. Za mejita koristi da za njega obavimo umru i za njega da obavimo hadž, da za njega vratimo dugove. To su stvari koje su potvrđene vjerodostojnim hadisima.

Tako da, ako bi insan uradio neko dobro djelo i imao namjeru da dio tog ibadeta, nagrade poklanja nekom od svojih mrtvih, inšallah duboko se nadamo da će zbog toga biti i nagrađen i da će ta nagrada doći do njegovog mejita. Ali isto tako prioritetnije je i bolje da se ograničimo i suzdržimo na ono što je potvrđeno jasnim hadisima Allahovog Poslanika. Znači jasno je potvrđeno da dovimo za njih i to će im koristiti, da molimo Allaha džellešanuhu da im oprosti, da ih sačuva, da im podari Džennet, da im kabur prostranim učini i tako dalje. Znači dova, sadaka, da damo sadaku na ime naših roditelja i isto tako da za njih obavimo hadž ili umru ako to nisu obavili za života.