Osobe koje žive u inostranstvu, a dolaze u Bosnu gdje imaju svoju vikendicu ili kuću, da li kada budu u Bosni moraju koristiti olakšice putovanja?

Ja sam stava da čovjek ako u mjestu gdje živi ima svoju adresu, ima svoju kuću, bila to vikendica ili kuća, on je u periodu vremenu dok putuje do svog grada, do svoje kuće musafir. Onog momenta kada dođe u svoju kuću, on više nije musafir, ne može više koristiti olakšice putovanja, klanja namaze potpuno i klanja ih u namaskom vremenu.

Znači čovjek ako dolazi iz Švedske, iz Holandije, iz Danske, dolazi u Novi Pazar, dolazi u Bosnu, dolazi u Krajinu i tako dalje, znači ako je taj grad ili država u kojoj živi od njegove kuće udaljen više od 80 kilometara, on se smatra u putu musafir. Kada dođe svojoj kući on više prestaje biti musafir. Postoji dio učenjaka i dio daija koji smatraju da insan u tom periodu se smatra musafirom, ali sada kada bi to čak gledali i sa te neke nazovimo je ideološke strane, nacionalne strane, patriotske strane, samo nam još treba da ljudima koji žive u dijaspori da im kažemo e kada dođete u Bosnu ili u Pazar ili kad dođete u Makedoniju ili kad dođete na Kosovo ili u Albaniju, vi ste ovdje musafiri. Ama nisu musafiri, oni su ovdje svoji na svome domaćini. Tako da osoba koja putuje u toku putovanja je musafir, ali kada dođe u svoju kuću on više nije musafir i ne može koristiti olakšice putovanja.