Da li treba nastaviti činiti dobročinstvo prema roditeljima ako roditelj izgovara užasne riječi prema svom djetetu jer se pokrilo?

Žena koja se pokrije i ima problema sa roditeljima. To samo kod nas tako ima, inače trebali bi da se ponosimo što naše dijete krene da nosi hidžab, krenulo je na namaz, ne želi da čini nemoral, ali eto kod nas je tako i svi opet za sebe tvrdimo da smo muslimani.

Pogotovo kada su u pitanju sestre koje su udate, žena ima podršku od svoga muža, nosi mahramu. Ako doživi određene neugodnosti, vrijeđanja od svojih roditelja, treba da to ignoriše i treba da se malo strpi. Treba u granicama mogućnosti da im posavjetuje, kad mogne, kada vidi da je lijep ambijent, da kaže: 'Ja ovo radim radi Allaha, jesmo li učili u mektebu kod efendije da žena mora biti pokrivena?'

Ako prihvate, elhamdulillah rabbil alemin. Ako ne prihvate, treba da ignoriše njihova vrijeđanja, treba da ignoriše, da se strpi, a svakako dobročinstvo ostaje. Znači obaveza dobročinstva ostaje.