Da li je prema islamu muslimanima zabranjeno salijevanje strave ili nije?

Salijevanje strave nije ispravan način liječenja. Shodno vrstama salijevanja, izlijevanja strave ili strahe, kako se gdje kaže, dosta puta to izlijevanje strave nosi u sebi različite šerijatske zapreke. Znači, shodno kako se to dešava i kako se radi, ali generalno što možemo kazati da je neispravan način liječenja.

U islamu imamo dvije vrste liječenja. Imamo liječenje koje je šerijat, imamo liječenje medicinsko, koje možemo pojasniti. Kada imamo određenu bolest, kaže se lijek za tu bolest je to i to, i postoji medicinsko pojašnjenje kako lijek djeluje na bolest. I imamo drugu vrstu liječenja, a to je drugi način liječenja, jeste ono što je šerijat odobrio i spomenuo kao lijek. Kao što je rukja (učenje Kur'ana), pijenje meda, korištenje meda, pijenje zemzema, ćurekota i tako dalje. To su stvari koje je šerijat odobrio.

Mimo toga, izlijevanje strave, mora nam neko pojasniti kako strava djeluje na čovjeka. Da ne govorimo što u tim stravama ima laži, što ima prevare, što ima naplaćivanja, što ima gatanja. Evo ovdje ti pokazuje da ti se nešto desilo, ovo te čuva, ovo ti i tako dalje. Tako da generalno gledajući, liječenje stravom je neispravno. Neko će kazati: a ja kada sam bio mali, odveli su me, to mi je koristilo i tako dalje. Odgovor na to je više nego jednostavan, imamo nešto što se zove placebo efekt. Znači čovjek u datom momentu, kao što se desi situacija, dvojica ljudi su bolesni, i jednom čovjeku za glavobolju dadnu pravu tabletu i on je popije i nakon 15 minuta kaže prošla me je glava. Drugom čovjeku dadnu lažnu tabletu, koja je čista bombona. Popije, kaže ali to je za glavobolju, i on nakon 15 minuta dolazi i kaže prestala me je glava boljeti jer sam popio tabletu. To je placebo efekt. Tako da insan, znači i ako je osjetio neko poboljšanje od strave, to je njegovo uvjerenje: bio sam kod neke nene, ona je pobožna, ona uči, to meni koristi, i sam si sebe uvjerio da ti je bolje od toga.