Imam 18 godina i treniram fudbal, ali društvo negativno utiče na mene psovkama, a roditelji vrše pritisak da nastavim. Šta da radim?

U svakom slučaju jedno pitanje našeg jednog brata od 18 godina koji evo kao što vidim iz ovog njegovog dužeg e-maila, oni putuju po cijeloj Bosni, profesionalno se bavi fudbalom, ali društvo u kojem se nalazi djeluje na njega negativno, teško mu je namaz obavljati, a roditelji vrše na njega pritisak. Na kraju on sam kaže: "Želim u ime Allaha da to napustim jer mi pravi veliki problem kako na psihu tako i na vjeru."

Ovo je opasno, kada je ovdje spomenuo djeluje mi na psihu i djeluje mi na vjeru. A svakako s druge strane imamo problem roditelja koji insistiraju da insan nastavi u svemu tome. Ono što ja mogu kazati, iako je to više teorija, ali otvoren razgovor sa roditeljima. Ne preostaje ovom našem omladincu ništa osim otvoren razgovor sa roditeljima, da im kaže jednostavno da ne vidi sebe u svemu tome, da psihički ne osjeća se dobro, da to društvo na njega djeluje negativno zbog psovki, nemogućnosti da obavlja namaz i tako dalje.

Da jednostavno pokuša da ih ubijedi, iako mi vidimo u kojem pravcu ide cijeli svijet, svi bi željeli da njihova djeca budu profesionalni košarkaši, teniseri, fudbaleri, da budu milioneri i tako dalje, pa onda roditelji vrše pritisak na svoje dijete po svaku cijenu. Ali treba da ti roditelji znaju da ne daj Bože mogu biti razlogom da njihovo dijete doživi teške traume, pa možda i mnogo druge neke stvari koje ne možemo čak ovdje ni spomenuti, a da ne govorimo što to ostavlja traga negativno na njegovu vjeru.

Tako da, moj savjet je samo otvoren razgovor sa roditeljima, da se pokušaju ubijediti, iako znam da je to teško, ali da se pokušaju ubijediti da znači nastavljanje treniranja ostavlja negativne posljedice na psihu a i na vjeru ovog našeg omladinca.