Naš imam, koji je ujedno i hafiz, izdao je CD sa ilahijama uz pratnju muzike. Kada su neka dešavanja pred džamijom, uz muziku pjevaju ilahije, muzičko kolo se igra u džamijskim prostorijama i za njih sve to nije problem. Da li ostati u takvom džematu?

Generalno jesu to problemi u određenim džematima, pogotovo na zapadu, gdje određene odgovorne osobe dopuštaju da se zloupotrebljavaju vakufske prostorije pa se organiziraju određeni bajramski koncerti i muzika i i kolo i tako dalje, što je strogo zabranjeno. Prvo muzika i kolo i takve stvari zabranjene su mimo Božijih kuća. Šta mislite onda kako je to da se dovede orkestar i da se svira i kolo igra u džamiji, vakufskim prostorijama ili u dvorištu Božije kuće džamije i tako dalje. Tako da to su apsolutno zabranjene stvari. Zabranjene po hanefijskom mezhebu, mi se samo izigravamo, sakrivamo se iza hanefijskog mezheba. Hanefijski mezheb je jedan od najrigoroznijih mezheba u pogledu muzike, slušanja muzike, muzičkih instrumenata, ali mi uzimamo hanefijski mezheb onda gdje nam treba, onda gdje nam ne treba odbacujemo ga i tako dalje.

Šta čovjek da uradi u takvoj situaciji? Shodno da kažemo shodno faktorima. Ako ima drugu džamiju u kojoj nema takvih propusta, u kojoj može odvesti svoje dijete da će ga neko podučiti ispravno i gdje neće biti harama, svakako da će otići. Ako nema drugu mogućnost, ostaće tu pri džematu, ali će podići svoj glas, tražiti da se to izbaci, da se to ne radi, kritikovaće, savjetovaće, pisaće ako treba dopise onima koji su iznad, iznad i tako dalje. Tako da insan znači uzeće u obzir u takvoj situaciji okolnosti. Ako ima negdje bolji džemat gdje se može lijepo osjećati, gdje nema harama, gdje nema novotarija, gdje nema, gdje nema zloupotrebe vjere, tu će i otići. Ako nema, ostaće u džematu, ali buniće se, savjetovaće, kritikovaće, pisaće dopise i tako dalje.