Da li je dozvoljeno korištenje kristala iz prirode u svrhu liječenja?

Generalno gledajući, liječenje kristalima nije nešto što nauka potvrđuje i što odobrava. Da bi nešto bilo ljekovito, možemo ustanoviti na dva načina. Ili da to šerijat potvrdi. Šerijat kaže zemzem voda je ljekovita, med je ljekovit, ćurekot je ljekovit i tako dalje. To su stvari koje nam je šerijat potvrdio da su ljekoviti. S druge strane imamo kako možemo utvrditi da je nešto ljekovito kroz dugogodišnju praksu ljudi. Pa ljudi kažu konzumirali su određenu travu i ona djeluje na to i to, konzumirali su određen čaj i on djeluje na to, čovjek popije kafetin i prođe ga glavobolja. Postoji naučno pojašnjenje kako to djeluje. Liječenje kristalima ne postoji naučno pojašnjenje kako kako kristali djeluju na čovjeka. Tako da su to islamski učenjaci smatrali neispravnim. Pogotovo što se za to dosta puta vezuju pogrešna uvjerenja, vezuju se određene energije, pogrešna uvjerenja i tako dalje. Tako da ono što su kazali islamski učenjaci savremenog doba u svojim knjigama kad su im postavljena pitanja o ljekovitosti kristala, da ne postoji naučno pojašnjenje da su kristali ljekoviti. Ne postoji naučno pojašnjenje da su kristali ljekoviti. Odnosno, kako njihova ljekovitost može djelovati na čovjeka. Tako da su islamski učenjaci znači smatrali zabranjenim takav vid liječenja.