Nakon teškog poroda nisam u mogućnosti zadržavati vjetar, a ponekad i stolicu, zbog čega namaz obavljam sjedeći. Također, primjećujem da skroz manje učim Kur'an jer ne mogu da zadržim abdest. Šta da radim?

Znači imamo dva pitanja u jednom pitanju. Jedna naša sestra prilikom poroda znači imala je slučaj da joj je pukao mišić debelog crijeva i nakon toga teško kontroliše vjetrove pa čak i stolicu. E sada, ona je sebi dala odgovor da zbog toga kada sjedi ona može imati abdest, ona klanja sjedeći. S druge strane, teško joj je da uči Kur'an zato što ne može čuvati abdest, pa kaže slabo više učim Kur'an jer ne mogu držati abdest. To su dva pitanja.

Prvo pitanje, da li osoba koja ne može čuvati abdest treba da klanja sjedeći? To je po meni neispravno, konsultovao sam neke svoje učenjake i šejhove. Prioritetnije je da osoba klanja stojeći, pa makar izgubila abdest, iz razloga što ona tada potpada pod termin "sahibul-uzr", osoba koja ima trajnu ispriku. Znači osoba koja ne može čuvati abdest, ne može čuvati mokraću ili vjetar ili nešto gore od toga, znači klanjaće, uzeće abdest i počeće klanjati, pa ako se desi u toku namaza i da izgubi abdest, nastaviće klanjati.

Drugo pitanje, pogledajte dokle vodi ovaj stav da ne može osoba učiti Kur'an bez abdesta, do te mjere da ljudi izbjegavaju učiti Kur'an. Zato sam kazao i lično smatram to ispravnim mišljenjem, da nije uvjet validnosti učenja Kur'ana da moramo biti pod abdestom. Svakako učiti Kur'an pod abdestom je lijepo, ali ne postoje jasni i vjerodostojni argumenti koji nas obavezuju da moramo učiti Kur'an znači da smo pod abdestom. Tako da ovakvim situacijama, pogotovo kažemo našim sestrama ili drugim osobama koje imaju sličan problem, da mogu učiti, uzeće abdest, učiće Kur'an, u momentu kada se desi da su izgubili abdest nastaviće učiti Kur'an i ako Bog da nisu, nisu griješni.