Poznata su mi jacijska vremena za koja učenjaci imaju različita stavova. Ja se držim stava da je jacijsko vrijeme od nastupanja jacije pa do polovine noći. Ali nekada mi se desi da legnem spavati poslije akšama i nakon toga prespavam polovinu noći. U takvoj situaciji, da li kada budem klanjao jaciju naklanjavam jaciju ili je to klanjanje jacije u njenom namaskom vremenu?

Znači kao što je pojašnjeno u pitanju, islamski učenjaci u pogledu do kada jacija namaz traje imaju podijeljena mišljenja. Ono što je najjače mišljenje jeste da jacija traje do polovine noći. Ali su kazali islamski učenjaci, pošto nakon jacije do sabaha, do zore nema nikakvog namaskog vremena, za ljude koji imaju ogromnu potrebu, bolesnik ili neko ko je jednostavno u sličnoj ovoj situaciji prespavao je, insan kada ustane klanjaće, klanjaće jaciju i to se smatra redovnim klanjanjem namaza, nije to naklanjavanje. Kazali su islamski učenjaci da ako bi insan odgađao jaciju do poslije pola noći bez validnog razloga, on je tada grješan. Ali ako bi čovjek imao opravdan razlog ili prespavao, tada ako Bog da kada ustane klanjaće i to se ne smatra naklanjavanjem pošto još jacijsko vrijeme znači nije nastupilo novo namasko vrijeme, nije još nastupio sabah, znači ima priliku da klanja namaz i ako Bog da to se smatra klanjanje namaza u njegovom vremenu, ali ne smije se poigravati da odgađa klanjanje jacije nakon polovine noći bez opravdanog šerijatskog razloga.