Danas sam imala kratku prepirku sa mužem, koja je bila toliko bezazlena, ali je izašla na nešto veliko. Na kraju je rekao: "Nećemo mi komunicirati, kupi svoje stvari i idi kući." Da li je to razvod braka ili ne?

Znači, čovjek i žena su se naljutili, počelo je od sitnice, baš kako mi to sve uspijemo ekstra uraditi, od sitnice napravimo belaj do te mjere da smo došli do granice da je čovjek se naljutio i kazao ženi: "Idi kući, idi svojima." Da li je to razvod braka ili ne? Ja sam dodatno poslije kontaktirao sa ovom osobom. U osnovi ovakve stvari se vraćaju na namjeru čovjeka.

Znači, u islamu imamo dvije vrste termina za razvod braka. Imamo termine koji su direktni, kada čovjek kaže ženi: "Razvodim te, razvedena si, puštena si." To su termini u kojima, znači, nema više potrebe da pitamo: "A šta si namjeravao?" To su direktni termini. Imamo indirektne termine, kao što je ovaj, da čovjek se naljuti i kaže ženi: "Idi kod svojih." "Idi kod svojih" može značiti "puštena si, idi kod svojih", a može i značiti "idi kod svojih malo, sam ljut, dok se jednostavno stvari malo ohlade". Pa se tada postavlja pitanje tom čovjeku koji je to rekao: "Šta si namjeravao tog momenta kada si izgovarao tu riječ?"

Ako kaže: "Da, jesam, namjeravao sam tim riječima, razvedena si", onda je to razvod braka. Ne, ako kaže: "Ne, nije mi razvod braka pao na pamet, jednostavno želio sam da žena ode kod svojih i da malo se ohladimo pa ćemo poslije razgovarati o tom problemu", onda to nije razvod braka.

Znači, u islamu kada je u pitanju razvod braka imamo dvije kategorije termina za razvod braka. Oni koji su jasni, nedvosmisleni, čovjek ako to kaže, razvod braka se desio. Ako čovjek koristi prilikom razvoda braka dvosmislene termine, kao što je u slučaju "idi svojima", tada pitamo čovjeka šta si namjeravao u srcu. Ako kaže: "Namjeravao sam, idi svojima da se malo odljutimo", onda nije razvod. Ako kaže: "Da, ja sam želio da je razvedem, nisam znao kako se to izgovara, rekao sam idi svojima, razvedena si", tada je to razvod braka.