Da li je dozvoljeno davati novac roditelju koji će za to kupiti haram: alkohol, duhan, kladionice?

Ako je insan siguran da će njegov roditelj imetak kojeg mu on da potrošiti na haram način, onda mu ga ne smije davati. Jer imetak ima svoju, da je nazovemo, svetost. Ima svoju vrijednost. I ako mi znamo, nevezano za roditelja, bilo koga drugog, komšiju, prijatelja, nekog ko je siromah, prosi, i mi znamo da će otići i uzeti haram, normalno da mu ne smijemo to dati. Mi smo jednom rukom omogućili onda implementaciju i rađenje grijeha. Ali u takvim slučajevima treba jasno, lijepo pojasniti, kazati: "Ja ću ti dati novac, ako nećeš ga trošiti na haram način. Ako se ispostavi da ga trošiš na haram način, ja ti mogu pomoći da ti platim struju, mogu ti pomoći da ti platim ostale dažbine, da ti kupim hranu, da ti kupim odijelo, ono što ti treba, ti registrujem auto, ali ne mogu ti dati novac zato što si pokazao, dokazao da taj novac koristiš na haram način." Znači, ako smo sigurni da će neko, bio to roditelj, neko drugi, naš imetak kojeg smo mi teško stekli, koristiti na haram način, onda mu ne smijemo davati taj imetak. Ali ako imamo obavezu prema roditeljima, onda te obaveze ćemo mi preuzimati i kažemo: "Evo ja ću ti platiti račune, ja ću ti kupiti hranu, ja ću ti kupiti odjeću, ja ću ti registrovati auto", i tako dalje, zato što ako im damo novac, oni će ga zloupotrijebiti.