Po islamu njoj muž kaže da je žena kriva ako je muž ljut i da joj se namaz ne prima ako ja i klanjam.

Muž se naljuti na ženu. Al' onda on njoj kaže: "Islam je takav, kad se muž naljuti na ženu, žena je kriva što je muž ljut i u tom momentu se ženi ne prima namaz." Da li je to tačno? Apsolutno ne, to je zulum i nepravda. Tvrditi da znači kada se muž naljuti na ženu da je žena kriva i da joj se zbog toga ne prima namaz, znači čovjek treba da da bude zalim i da bude nepravedan prema svojoj ženi i ako se on naljuti, ako ga ona eventualno znači u nečemu ne posluša zato što je na njoj zulum i nepravda, ona je kriva. Kao što žena može biti kriva, može biti kriv i čovjek. Pogotovo ako se radi o osobama koje se lako ljute, koje jednostavno, a nažalost naš balkanski, bosanski, bošnjački mentalitet jeste da muškarci se veoma brzo ljute i da u većini slučajeva te krivice prebacuju na žene i tako dalje. Al' to, odgovor naš je ovdje, to nema veze sa islamom. Kao što žena može biti kriva, isto tako može biti kriv muž za probleme u braku, za njegovu ljutnju, za njegovu srdžbu i to nema nikakve veze sa primanjem namaza, niti možemo kazati žena je uvijek kriva zašto je čovjek ljut. Apsolutno ne.