Zanima me da li sam dužna da tjeram muža na namaz? Tačnije on je u vjeri, udala sam se i tako dalje, međutim zadnje vrijeme prespava jaciju, ima vremena da je klanja kad nastupi, ali uvijek gleda TV na mobitelu je i tako dalje, poslije zaspi i tako dalje.

U svakom slučaju ovdje u nastavku pitanja stoji da čovjek žestoko reagira ako ga žena budi na namaz. Svaki čovjek će biti odgovoran za sebe. Svakako da žena kao što bi rekao neko ko je najbliži insanu, mužu, treba da pokuša da ga probudi, ali ako doista vidi da to pravi problem, da će se on na nju naljutiti, da će je možda udariti, treba da mu kada bude znači budan fino kaže: 'Pokušala sam te buditi, ljutiš se, hoćeš me udariti i tako dalje, ja te od danas neću buditi. Bićeš pitan na Sudnjem danu za svoj namaz i završena stvar.' Za razliku od čovjeka koji jednostavno ostavi prostora svojoj supruzi i kaže: 'Probudi me, Allah te nagradio, treba i hoću i ustani' i tako dalje. Svakako da je tada smatram vid obaveze ženi da probudi svog muža ako je zaspao, bio umoran i obrnuto. Muž ako vidi da je žena zaspala, nije klanjala, da je probudi i tako dalje. I ovo je pokazatelj slabosti ovakvih osoba. Umjesto da se zahvali, kaže 'Allah te nagradio što si me probudila, vidi mogao sam prespavati namaz, griješan bih bio' i tako dalje, ljuti se, mogao, nastupio namaz, ko vrijeme sjediš na mobitelu, gledaš TV, zaspiš i onda te žena boji se Allaha za tebe i za tvoj grijeh, probudi te i onda se još naljutiš na ženu. To je pokazatelj slabosti imana i pokazatelj neljudskosti, neljudskosti tog insana. Umjesto da zahvala bude što ga njegova supruga budi i podsjeća ga na hajr, čovjek tako loše reagira. Osnova je znači ako vidimo da supružniku da to podržava, mi ćemo to i uraditi. Ali ako će nam to praviti problem, ako ćemo mi njega probuditi pa ćemo dobiti plesku i ako će, ako će se na nas naljutiti, sa nama neće pričati tri dana, ti si punoljetan, za sebe odgovaraš, snalazi se i mirna Bosna.