U osnovi je laž strogo zabranjena. Da li postoji mogućnost da se laže zbog izbjegavanja nekog teškog problema?

Islamski učenjaci kazali su, shodno opet izjavama selefa, da su kazali da u dvosmislenom govoru, u arapskom imate nešto što se zove tevrija, tevrija, dvosmislen govor, kažu islamski učenjaci, čak od prvih generacija se prenosi da su govorili, taj dvosmisleni govor je jedan izlaz, odnosno alternativa laži. U smislu, ako bi čovjek doista došao u situaciju da nešto mora slagati kako bi zaštitio sebe ili svoj imetak, ima neku jednostavno potrebu, tada će pribjeći govoru dvosmislenom, gdje će kazati nešto, onaj ko čuje razumjet će nešto, a on u osnovi misli nešto drugo.

Kao što je Božiji poslanik onom čovjeku kada ga je pitao: "Odakle ste vi?", kao vojska, "Ti Muhammede, odakle ste vi?", nakon što su mu oni dali određene informacije Poslaniku o vojsci, onda oni pitaju Poslanika: "Ko si ti?", kaže, "I odakle si ti?", kaže: "Ja sam iz vode, ja sam od vode." Ko što i jest, stvoren je Božiji poslanik kao i svi drugi od vode, a oni su ostali zapanjeni, gdje iz vode, koje mjesto voda, je l' to u Jemenu i tako dalje.

Tako da, znači, kazali su islamski učenjaci, ako insan baš ima potrebu, znači jednostavno u datom momentu zapadne u neku tešku situaciju, pa znači ima potrebu da slaže, bolje je da pribjegne govoru dvosmislenom. Ali kažu islamski učenjaci da to bude u velikoj potrebi, da nikoga time neće zakinuti i da to ne čini često. Jer jednostavno ako bi to činili često, onda će ljudi jednostavno: "Eh, pa nikad ne znamo je l' govoriš dvosmisleno ili govoriš istinu." Tako da znači čovjek ako ima potrebu da pristupi i da koristi tevriju, tevrija je dvosmislen govor, ako ima potrebu, ako nikog neće zakinuti i znači da to ne bude često. Da su to rijetke situacije, tada čovjek neće slagati, ali će kazati nešto dvosmisleno.