Moj brat je naglo ušao previše u vjeru i donio je odluku da se ubuduće neće pitati sa dajdžinicom, to jest maminog brata ženom. Da li je to ispravno?

U svakom slučaju, mi nekada omladince koji počnu klanjati, puste bradu i ne žele ašikovati smatramo da je to naglo. Mi bi onako da oni budu malo i da klanjaju, ali može i nargila, može malo ekskurzija, može muzika, može ašikovanje i tako dalje. To je nekad. A ima i situacija kada omladinci koji se vraćaju vjeri uđu žestoko i nepotrebno zatežu na mjestima gdje ne treba da se zateže. Kao što čovjek kada dođe na pijacu i uđe u prodavnicu od nekog općeg bontona je da kaže: 'Dobar dan, kako ste, jeste se umorili' i tako dalje, isto tako nema nikakve smetnje da čovjek se upita sa svojom dajdžinicom. Da joj nazove selam, da joj odgovori na selam, da se upita kako ste, kako zdravlje, kako su vam djeca, kako je muž, šta ima, šta radite. Znači podići ručnu do te mjere da čovjek ne razgovara sa ženama kojima on nije mahrem nije tačno. Znači to je neispravan pristup islamu i neispravno tumačenje islama i hadisa i kur'anskih ajeta. To što neko nije, znači to što nekome taj omladinac nije mahrem, ne znači da sa njom ne smije nikako kontaktirati.

Tako da, ako je tačno da se tako ponaša, onda je to neispravno. Nema smetnje nikakve da se čovjek na lijep i kulturan način upita sa svojom dajdžinicom, i selam da nazove, i da odgovori na selam, i da se sa njom upita osnovne stvari: kako ste, zdravlje, dobro, kako je muž, kako su djeca. Nema u tome inšallah bi'iznillah ništa sporno.