Ako smatrate muslimanom osobu koja nije klanjala i preselila kao takva, zašto ste u prošlom videu rekli da ne savjetujete ženi da se uda za muškarca koji ne klanja?

Jedna osoba prati naša predavanja, da je Allah nagradi i pažljivo prati, pa je čula da smo u jednom od odgovora kazali da osoba koja ne klanja redovno, jednostavno nekad klanja, nekad ne klanja, da je takva osoba musliman. I mi smo tog uvjerenja, smatramo da osoba koja ne klanja redovno da je musliman, u nekim najširim krugovima islama, a njeno ostavljanje namaza je jedan veliki grijeh.

Nakon toga smo imali pitanje gdje nas djevojka pita: 'Mogu li se ja, sam moralna, čestita, pokrivena, udati za čovjeka koji ne klanja?' Pa sam ja rekao: 'Ne savjetujem da se udate za takvu osobu.' Zašto? Zato što je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha. Ja nisam rekao: 'Nemoj se udavati, nije on musliman.' Ne. Nemoj se udavati jer je to osoba koja čini velike grijehe. Znači, ostaviti namaz je gori i veći grijeh nego da pije alkohol, nego da se kocka, nego da čini blud. Da, možda je nekome teško čuti takvu konstataciju, ali je to tačno. Ostavljanje grijeha je gore od bluda, gore od kocke, gore od alkohola. Kako da onda preporučim nekoj našoj sestri muslimanki da se uda za čovjeka koji čini takve grijehe, da je to gore od kocke, gore od bluda, gore od alkohola i tako dalje.

Tako da, ako kažemo da je insan koji je ostavio namaz musliman, samim tim ne znači da je pohvalno da se sa njim stupi u brak. On jeste musliman, ali je on veliki, veliki grješnik, a svakako da našim sestrama muslimankama, pokrivenim, čestitim, moralnim, ne savjetujemo da stupaju u grijehe, da stupaju u brak sa osobama koji su veliki, veliki grješnici.