Da li se pri sklapanju braka može navesti da muž ne može dovesti drugu ženu bez pristanka prve? To jest, ako dovede drugu ženu, a prva je navela da ne može pri sklapanju braka, da li je u tom slučaju prvoj ženi dozvoljeno da traži razvod braka?

Pitanje je znači da li žena kada se udaje ima pravo da uvjetuje svom mužu bez negiranja propisa, al' ona kaže jednostavno: 'Ja se za tebe udajem i ne želim dok sam ja živa da se ti ženiš. Ako ćeš me oženiti, ženiš me pod ovim uvjetom. Ako znači ako prihvatiš moj uvjet, onda možeš da da stupiš sa mnom u brak.' Postoji razilaženje kod islamskih učenjaka u pogledu ovog pitanja, ali ja lično sam stava da je to ženino pravo. I čovjeka niko ne goni da stupi u brak sa određenom ženom. Ona kaže: 'Ja želim s tobom brak samo pod uvjetom da da ne ženiš se za moga života drugom ženom.' Ako čovjek pristane, treba to da ispuni. Treba to da ispuni.

E sada, šta je praktična korist u svemu tome? Praktična korist je, Božiji poslanik alejhi selatu vesselam je u osnovi zabranio ženi da traži razvod braka ako nema validan razlog. U ovom slučaju, kada bi se muž oženio, a obećao je da neće, ta žena ako bude tražila razvod braka, ona nije griješna. Za razliku žena koja bi tražila razvod braka bez ikakvog šerijatskog razloga, to je haram, zabranjeno. U ovom slučaju žena traži pravo svoje koje je uvjetovala prilikom stupanja u brak. Tako da rezime, da li žena ima pravo da uvjetuje čovjeku da se ne ženi drugom ženom dok je sa njom u braku? Ima pravo. Šta time dobiva? Dobiva ako bi on prekršio to i oženio se, ona ima pravo, da li će ili neće to je njeno drugo pitanje, ali ako bi tražila razvod braka nije griješna jer jednostavno postavila je uvjet, njen muž je prekršio uvjet, shodno tome ona ima pravo da traži razvod braka. Da li će tražiti ili neće, to je opet druga priča.