Jedna djevojka živi u porodici koja ne praktikuje islam, ali je nju Allah uputio i živi po Kur'anu i sunnetu. Razmišlja o udaji, ali njeni ne pristaju na udaju za bilo koga ko praktikuje vjeru, smatrajući to nazadnim, vehabizmom i terorizmom. Šta u takvoj situaciji raditi?

Osnova je da brak nije validan bez saglasnosti staratelja. Ali ako taj staratelj odbija prosce ne iz interesa i koristi djevojke, već iz njegovih hirova, kao što je hir da ne želi da čuje da se njegova kćerka uda za vjernika, u takvom slučaju starateljstvo od njega znači se uzima, prelazi na druge muške osobe iz njegove porodice. Svakako da u većini slučajeva niko, gdje će amidža dati znači ruku svoga brata njegove kćerke da dadne za nekog momka, svakako da se moraju na taj način posvađati sa svome sa svojim bratom i niko ne želi da ulazi u te porodične probleme. Tada se znači starateljstvo prebacuje da li na, ako postoji islamska država onda na kadiju, na velike učenjake. U zemljama svijeta dosta puta su ti učenjaci kazali da to starateljstvo prelazi na islamske centre i tako dalje. U svakom slučaju, ako je jedini razlog da roditelj ne da djetetu da se uda samo zato što želi da se uda za osobu koja praktikuje vjeru, u takvoj situaciji starateljstvo se od njega uzima i znači shodno opet vremenu i prostoru mogućnosti mora biti neko staratelj, ali će se naći druga osoba, da li će to biti institucija Islamske zajednice, da li će to biti neki muftija, da li će to biti neki alim, da li će to biti islamski centar, ali mora neko biti staratelj te žene ko će zastupati znači nju i njene interese.