Imam osjećaj da dobra djela koja radim da mi neće biti primljena kod Allaha i to me muči. Šta da radim?

Čovjek treba da brine za svoja djela i to je lijep pokazatelj, ali ne toliko da ga to optereti, da ga sputava na putu činjenja dobrih djela. Čovjek treba da preispituje sebe, ali ne toliko da ga to sputava, da ga to umara, da jednostavno ne može ići dalje, da li će moja dobra djela biti primljena. Prilikom činjenja dobrih djela trudimo se da očistimo svoj nijet, radimo to radi Allaha i završena stvar. Nakon učinjenog dobrog djela molimo Allaha da to nam ukabuli i idemo dalje.

Ali opterećavati se time toliko da mi samo o tome razmišljamo, da nas to sputava da budemo pokorni Allahu, to je već previše i to može preći i u vesvese, a da ne govorim s psihičke strane da može čovjek imati veliki i ozbiljnih problema. Tako da insan ne treba toliko da se opterećuje, treba da se preispituje prije činjenja dobrih djela, zbog čega to radi, radi Allaha, čisti svoj nijet, kada uradi dobro djelo moli Allaha da mu to kabuli i tu završava sva priča.