Imam problem sa time da stalno šta god radim imam strah da li postoji licemjerstvo u tome što radim i to mi stvara ogromne probleme.

To je jedna od metoda i načina kako šejtan zavodi ljude, jednostavno preoptereti ih time da to što rade ima u sebi licemjerstva. Da, pohvalno i lijepo je da čovjek strahuje za sebe, preispituje svoje namjere, da se boji licemjerstva, da svoju namjeru neprestano preispituje radi Allaha i tako dalje. Ali to ima svoju neku granicu. Ako pređe granicu može biti preopterećenje, znači da insan jednostavno osjeti veliku tegobu, poteškoću i tako dalje.

Tako da znači to je jedan od metoda. Pogledajte kako šejtan prilazi čovjeku sa jednog plemenitog plemenitog cilja. Plemenit cilj je da čovjek pokušava da očisti svoju namjeru od licemjerstva, ali ne do te mjere da to čovjeka optereti, da više ne želi da radi dobra djela, da sumnja u sebe, da mu je otežan ibadet, sve zbog toga. Ne, to je već previše. Znači čovjek treba s vremena na vrijeme da ispituje svoje srce, svoju namjeru, da se boji licemjerstva, da se preispituje, ali ne toliko da ga to optereti i da to bude njegova preokupacija. To je apsolutno greška. Zato najbolji metod u liječenju toga jeste ignorisanje tih vesvesa i došaptavanja.