Zanima me da li se izgubi abdest kada se nasmijemo u namazu i da li taj namaz moramo ponoviti?

Islamski učenjaci su kazali da čovjek koji se nasmije u namazu tako da se čuje, a pazite imamo razliku između smijeh i osmijeh, znači smješak. Ako bi čovjek samo u namazu nešto se prisjetio, nešto vidio i samo se pokaže osmijeh na licu, to ne kvari namaz. Ni abdest niti kvari abdest niti namaz. Ali ako bi čovjek ispustio glas, počeo se smijati, to mu kvari namaz, a ne kvari abdest.

Hanefijski mezheb je smatrao da to kvari i abdest i kvari namaz, što nije tačno jer ne postoji dokaz da kvari i abdest i kvari namaz, već samo kvari namaz. Nismo ništa uradili jer smijanje kao što ne kvari abdest mimo namaza, prije namaza, poslije namaza, zašto bi kvarilo smijanje abdest u namazu? Tako da je ispravno ako se desi da nekada nekoga nadvlada smijeh, a može se desiti, čovjek nekada ispred njega se desi nešto, čuje nešto i sjeti se nečega, ne može se kontrolisati, nasmije se. Prekinut će namaz i ponovo Allahu ekber, ali njegov abdest je validan.

Znači rezimiramo, ako se desi da čovjek se nasmije tako da se čuje njegov smijeh, njegov namaz je znači njegov namaz je neispravan, a abdest mu je validan.