Čuo sam da je pokuđeno na sijelu samo da se priča o dunjaluku i da se nikako ne spominje Allah. Je li to tačno?

Generalno vjernik bi trebao u životu, makar i kada priča o dunjaluku, da opet sve to gleda kroz prizmu vjere, da se poziva na dokaze, da se poziva na Allaha, na hadise Božijeg poslanika, da veliča Allaha, da se spominje Božiji poslanik, alejhi selatu ve selam. Imamo vjerodostojan hadis da je Božiji poslanik kazao: "Neće se nikada desiti da jedni ljudi sjede u jednom sijelu, a nisu Allaha nikako spomenuli niti veličali, niti su donosili salavat na Božijeg poslanika, a da se neće pokajati zbog toga i da neće žaliti za tim sijelom. Allah džellešanuhu ako želi, kaže, oprostiće im to na Sudnjem danu, ako hoće kazniće ih." Samim činom da Allah može zbog toga kazniti to ukazuje da to nije dobro. Tako da vjernici i kad sjede, u redu je da pet minuta pričamo o mobitelima i da pričamo o autima i da pričamo o političkoj situaciji, ali treba da opet naš razgovor bude: "Rekao je Uzvišeni Allah, Božiji poslanik, alejhi selam, je kazao to i to." Jednostavno da naši međusobni razgovori budu protkani ajetima, propisima, hadisima, govorom islamskih učenjaka i na taj način ćemo ako Bog da postići veliki hajr, a i sačuvati se ove prijetnje u kojoj stoji da ljudi koji budu imali sijela na kojima nisu spominjali Allaha džellešanuhu, il' će im Allah oprostiti, al' kaže možda će ih i kazniti. Pa insan treba da sebi uvede da naša sijela budu, bez obzira što u njima moramo pričati i o kućama i o autima i o mobitelima, ali da to bude protkano hadisima, da bude protkano i ajetima, spominjanjem sunneta, spominjanjem propisa, spominjanjem ajeta, veličanjem Allaha. Mašallah, subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber. Božiji poslanik u jednom medžlisu, u jednom sijelu bi znao po 70 do 100 puta kazati: "Estagfirullah, estagfirullah." Sjedi sa svojim ashabima, stotinu puta mu oni nabroje da je kazao "Estagfirullah" za vrijeme jednog, jednog samo sijela.