Jedan momak se javio da prosi moju kćerku, ali sam kroz dopisivanje s njim shvatio da on nije za nju. Da li je dopisivanje dovoljno da se procijeni budući zet?

Jedan naš brat kaže slušao je... javio se jedan insan, javio želići da prosi njegovu kćerku, pa eto oni su u tom nekom dopisivanju, ovaj čovjek je shvatio da taj momak nije za njegovu kćerku. Ja lično smatram da je ženidba i udaja mnogo ozbiljnije pitanje od toga da bi se čovjek s nekim dopisivao. Minimalno da bi mi shvatili da li je neki momak za našu kćerku i da naša kćerka zna da li je taj momak za nju, to što ćemo mi sa njim minimalno porazgovarati nekoliko puta putem mobitela direktno. Nemoguće je dopisivanjem shvatiti da li je neko znači dosljedan naše kćerke ili ne. Tako da moj savjet, ako se ne može direktno stupiti u kontakt sa osobom, možda zato što je u drugoj državi, daleko, preko okeana i tako dalje, onda minimalno to se može, brate uključi kameru, sjedimo, razgovaramo, nekoliko razgovora iz kojih će čovjek postaviti pitanja, slušati od tog budućeg zeta ili prosca, znači ko je, šta je, na osnovu toga onda donijeti odluku da li je znači on za našu kćerku ili ne.