Imam određenu robu a koja ima pri sebi mahanu koja nije vidna. Želim da tu robu prodam. Da li mi je obaveza da o tome obavijestim mušteriju?

Ako insan zna za mahanu pri robi, obaveza mu je da to kaže. Opet se ponavljamo i vraćamo na ovo pravilo, ponašamo se prema ljudima kao što bi voljeli da se ljudi prema nama ponašaju. Da li bi mi voljeli da kupujemo auto i čovjek od kojeg kupujemo auto zna za mahanu i on nam to prešuti? I mi dođemo kući, spoznamo tu mahanu. Da li smo zadovoljni? Pa nismo zadovoljni. Isto i mi, ako prodajemo robu i znamo za mahanu, razlika ako čovjek ne zna za mahanu, prodao je, on nije ni griješan. Ali znamo za mahanu, mi smo vozili auto tri godine, četiri, i znamo njegove mahane i čovjek dođe kaže nemaš na njega marke uložiti. Čovjek dođe kući, nađe određene mahane.

Allahov Poslanik alejhis-selatu ves-selam u vjerodostojnom hadisu je kazao, kaže kada ljudi trguju oni imaju pravo na odabir sve dok sjede zajedno. Znači imaju pravo da prihvate kupoprodaju ili da je ponište, sve dok su zajedno. Mogu se, može se desiti da čovjek sjedi sa čovjekom u 12 sati, sjede kod njega i pazarili su auto, pazarili su nešto i sjede, pričaju do dva sata, do tri, do četiri, sve cijelo vrijeme sjede zajedno. Nakon četiri sata čovjek može kazati izvini ja poništavam onu kupoprodaju. Sve dok se ne raziđu. To je početak hadisa.

Pa nakon toga kaže Allahov Poslanik: 'Fe in sadeka ve bejjena burike lehuma fi bej'ihima, ve in ketema ve kezzeba muhikat bereketu bej'ihima.' Ako kaže budu iskreni i ovdje kaže Allahov Poslanik 've bejjena', i ako budu pojašnjavali istinska svojstva robe, kaže Allah će dati berićet njima u toj njihovoj kupoprodaji. A ako kaže budu lagali i ako budu prikrivali mahane, Allah će poništiti berićet i blagoslov u toj njihovoj kupoprodaji. Tako da obaveza je čovjeku vjerniku ako prodaje, bavi se kupoprodajom i zna za određenu mahanu pri robi, obaveza mu je da tu mahanu spomene prilikom kupoprodaje.