Primijetio sam da pričam u snu. Da li islam nešto govori o pričanju u snu i da li ima neki razlog za to?

U svakom slučaju, koliko mi je poznato, ne postoji dokaz u Kur'anu i sunnetu koji tretira pitanje pričanja u snu. Tako da se to može smatrati prešućena stvar. To što čovjek priča u snu može povezano biti sa njegovim mentalnim sklopom, sa fizičkim dešavanjima u toku dana, sa određenim možda medicinskim pitanjima i tako dalje. Ono što je nama bitno, ono što je nama bitno, da čovjek ako bi nešto i kazao loše u snu, pa čak i opsovao ili rekao vulgarno, on za to nije griješan. Ovo je momenat koji je islamu bitan. Čovjek koji spava, ako bi nešto i uradio u snu i rekao, on nije griješan. Pitanje pričanja u snu, da li se može rješavati medicinom ili ne, ili nekim vježbama ili ne, u to ne ulazimo jer to nije naša struka. Ono što je naša struka jeste da kažemo da ako bi se desilo da čovjek u snu i nešto kaže dobro ili loše, ako kaže znači nešto što je loše, neće biti pitan za to.