Ako se sve događa Božijom voljom i određenjem, i već mi je određeno da ću počiniti neki grijeh, zašto bih ja bio kriv za nešto što ne mogu promijeniti, jer je Allah već tako odredio?

Jedan neispravan pristup pitanju kadera i odredbe, i čak islamski učenjaci su to navodili kao pitanje pravdanje grijeha kaderom. Je li ispravno opravdati grijehe kaderom? Čovjek kaže: "Ja činim grijeh zato što mi je tako određeno." Takvoj osobi postavljamo pitanje: "A kako ti znaš da ti je to određeno? Evo dobro, ja za tebe kažem tebi je određeno da klanjaš. Tebi je određeno da budeš džennetlija. Hajde radi po tome što vodi ka Džennetu." Pa je ovakav pristup kaderu neispravan.

Kaže se ovdje u pitanju, ako se sve događa Božijom voljom i određenjem, i već mi je određeno da ću počiniti neki grijeh. Ne. Nama ljudima je data slobodna volja. I onaj ko je počinio grijeh, mogao je da ga ne počini. Ali kada ga uradi insan, tada je to ono što je naša odredba, da je Gospodar zapisao i znao da ćemo to mi uraditi. U protivnom, Allahova pravda, Allahova pravda je da će čovjek odgovarati za svoje postupke. Kako da čovjek na Sudnjem danu odgovara, a on morao učiniti taj grijeh? To je daleko od Allahove apsolutne pravde. Allah je apsolutno pravedan. I nemoguće je da pita čovjeka na Sudnjem danu i da ga kazni Džehennemom za grijeh koji ga je on morao uraditi. To je nelogično.

Znači Allah je stvorio čovjeka, dao mu razum, tim razumom on može dokučiti šta je istina, šta je neistina, šta je dobro, šta je zlo. Može analizirati dokaze i nakon toga može odabrati da bude pokoran ili nepokoran. Čovjek stane na raskrsnici, desno je birtija, lijevo je džamija. Niko njega nije na silu otjerao u džamiju niti na silu u birtiju. To je njegov odabir. A ono što on odabere, to je zapisano u Levhi-mahfuzu kao njegov kader.