Nakon 10 godina pretjerivanja u porocima, haman sam dno dotakao i odlučio sam da se vratim vjeri. Zanima me bi li trebao otići da mi neko uči rukju, trebam li uraditi hidžamu, hoće li mi dobrovoljni post pomoći da vratim iman?

U svakom slučaju hvala uzvišenom Allahu kada imamo naših omladinaca, naših sunarodnjaka koji nakon što su živjeli taj takav način života shvatili su da nema tu sreće, nema zadovoljstva, ljudi se vraćaju Allahu tebareke ve te'ala. Da li je obaveza čovjeku koji se vraća vjeri da ode odmah na rukju, ja ne bih savjetovao nikako ljudima osim za ljude koji doista imaju određene simptome koji ukazuju da imaju problema sa džinsko-šejtanskim djelovanjem. U osnovi znači čovjek se ne treba opterećavati džinima, šejtanima i tim stvarima. Znači hvala Allahu vratiti se vjeri, početi sa Kur'anom, početi sa namazom, početi sa popravljanjem svojih negativnih navika, ostavljanjem harama, ostavljanjem grijeha, dobro društvo, druženje, namaz, Kur'an, to je ono što čovjek u datom momentu treba raditi da bi ojačao svoj iman. Znači što više druženja sa Kur'anom, što više dove, što više namaza, što više sedžde, što više doviti Allahu tebareke ve te'ala da insana učvrsti na putu istine, lijepo društvo i ako Bog da insan znači da popravlja sebe i da ostavlja loše navike.