Otac je dobar prema nama djeci, ali čini zulum našoj majci pod pritiskom posla i svoje majke. Kako da se postavim prema ocu?

Imamo jedno malo duže pitanje, a to je da jedna naša pratiteljka kaže, govori o svome ocu, kaže on je dobar babo za nas djecu, ali nije dobar muž prema našoj majci. Ona živi, majka, u Bosni sa svekrvom koja joj čini velike zulume, a babo radi u inostranstvu. Ima pritisak na poslu od šefa, a kada dođe kući ima pritisak od svoje majke. I tako dalje. Znači jedna djevojčica nam se javlja, žali se na svoga oca, koji u datom momentu je dobar kao otac prema njima, ali ona gleda nepravdu koju otac provodi prema njenoj majci. On radi u inostranstvu, ima potežak posao, ima pritisak svoga šefa, kada dođe kući čuje vijesti od svoje majke o supruzi, i onda sve on to ispoljava na toj supruzi. A opet ona kaže da ta žena praktikuje vjeru i tako dalje. U svakom slučaju, pitanje je kako da se postavi ta kćerka prema tom svom ocu. Ono što može jeste da kada vidi da je ambijent lijep, kada vidi da je situacija doliči, da lagano porazgovara i pokuša savjetovati svoga oca. Bez obzira, nema smetnje da dijete uputi savjet svome ocu, ali da to bude na lijep, blag način. Pa da jednostavno kaže ocu: Vidi, Allah te nagradio, razumijemo te, ideš u inostranstvo, radiš, trudiš se, ali isto tako neko ko sa strane gleda primijeti da se loše ophodiš prema našoj majci, činiš joj zulum, činiš joj nepravdu. To što te neko nasikirao u firmi, to što te nasikirala tvoja majka, nije razlog da tu našu majku sikiraš, da je galamiš, da je tučeš i tako dalje. To je ono što ova djevojčica i svi drugi u sličnim situacijama mogu da urade, a to je da na lijep način tom čovjeku sugerišu da vide da to što radi je neispravno.