Odlučio sam da se nikada ne ženim i da nemam djecu. Pobožan sam, klanjam, ne činim blud, ali volim svoj mir i da živim sam. Da li na takav način činim grijeh?

Insan koji se ne boji da će počiniti grijeh, nemoral, nije griješan ako se ne oženi. Ali s druge strane, sunnet poslanika, ne poslanika jednog, kroz historiju poslanika, poslanici su se ženili, imali supruge, imali djecu. Tako da je sunnet Božijeg Poslanika imati ženu, imati djecu, imati svoje potomstvo i uživati u svemu tome.

Ali kroz historiju je bilo ljudi, pa čak velikana, pa čak učenjaka, koji su bili neoženjeni. Samo čovjek to ne smije smatrati ibadetom. Kao što je kod kršćana znači celibat, da smatra da je to ibadet što nisi oženjen. Ne, to je mubah. Osim u slučaju kada se čovjek boji za sebe da će učiniti grijeh, tada mu je vadžib i obaveza da se ženi. Ali u protivnom ako se ne boji da će učiniti grijeh, onda čovjeku je dozvoljeno da se ne ženi, ali ne smije to smatrati svoje neženstvo da smatra ibadetom. Ne, to je njegov odabir, iako je bolje i prioritetnije oženiti se zbog svih koristi i privilegija koje čovjek dobiva sa brakom, ali ako neko to ne želi, islam ga ne obavezuje time.