Da li je veliki grijeh ako muž i ja odlučimo da imamo samo jedno dijete?

Es-selamu alejkum, ako muž i ja odlučimo da imamo samo jedno dijete, da li je to veliki grijeh? Pitanje je malo nedefinisano iz razloga što nije spomenuto šta je razlog tome. Ako postoji validan šerijatski razlog, onda inšallah nisu grešni. Ali ako je razlog ne daj Bože strah od nafake, to je već i te kako problematično u smislu vjerovanja u Allaha tebareke ve te'ala jer je Allah taj koji daje nafaku. Ako se to radi zbog trenda, želim da budem kao Nijemci ili Šveđani ili drugi, oni imaju jedno dijete, želim i ja, opet je to sporno, oponašamo druge ljude. Tako da znači ograničavanje potomstva ako se radi iz pogrešnih ubjeđenja je sporno.

E sada, može se ograničavati ili praviti raspored potomstva onako kako čovjek nekada ima potrebu. Može se desiti da žena jednostavno rodila je pa joj je teško da odmah ponovo zatrudni, pa godinu i po, dvije, tri godine dok dijete malo odskoči, dok odraste, pa nakon toga ponovo imaju djecu i tako dalje. Tako da nema smetnje da se napravi u datom momentu koliko je u ljudskim mogućnostima kao neki vid rasporeda, da čovjek kaže svako dvije-tri godine će žena hajde da kažemo zatrudniti i rađati djecu kako bi se mogla odmoriti, kako bi se mogla posvetiti djetetu. To nije sporno. Ali da se donese generalna odluka mi ćemo imati samo jedno dijete i nećemo više, to je u osnovi sporno jer je u koliziji sa onim što je tražio Božiji Poslanik, alejhis-selatu ves-selam, da se ummet množi, da se ummet širi.

I u osnovi je to uskraćivanje sebi mnogih blagodati. Zamislite da imate dvoje, troje, četvero djece, sutra kada ostarite da vam svi oni pomažu, da vas paze, da vas obilaze, da vam sutra uče dove. Znači to je uskraćivanje sebi mnogih blagodati. Ali da kažemo da je to veliki grijeh, teško je to kazati, ali da je sporno, da je u koliziji sa onim što je preporučio Božiji Poslanik, alejhis-selatu ves-selam, to je definitivno. Znači ograničavanje potomstva da se donese odluka mi ćemo imati samo jedno dijete, bez ikakvog opravdanog razloga, to je sporno i u koliziji sa onim što je preporučio Božiji Poslanik, alejhis-selatu ves-selam. Da se napravi raspored, da se malo odgodi trudnoća, to nije sporno, ali da se ograniči samo na jedno dijete to je već poprilično poprilično sporno.

Koliko je ljudi na planeti koji bi dali sve što imaju na planeti da imaju jedno ili više, troje, četvero ili petero djece i ne bi pravili hajde da kažemo nikakve probleme oko toga. Ali nažalost oni koji imaju mogućnost da imaju djecu, onda oni počnu da malo i filozofiraju, hoćemo samo da imamo jedno dijete. Šta da se sutra tom djetetu nešto desi, a žena već u nekim godinama kada više ne može roditi? E nakon toga ostaju bez potomstva. Pa se vraćamo na početak, može se desiti da žena može imati opravdan razlog. Žena rodila dijete i nakon toga poremeti se toliko zdravstveno da doktori kažu ona ako bi zatrudnila umrla bi. To je opravdan razlog. Ali govorimo ovdje o neopravdanim razlozima u smislu jednostavno eto hoćemo da imamo jedno dijete. Muslimani bi trebali shodno sunnetu Božijeg Poslanika, alejhis-selatu ves-selam, da se natječu da imaju više djece, a nafaka dolazi od Uzvišenog Allaha subhanehu ve te'ala, da naprave određeni raspored u svome životu, znači da odgode dvije-tri godine dok majka prestane dojiti dijete, dok se ona malo fizički ojača, to ako Bog da šerijatski nije sporno.