Vani kada idem, miris se ne koristim, ali svoju odjeću i odjeću ukućana perem koristeći omekšivač. Kolegica mi je rekla da joj mirišem na svježinu. Da li je to šerijatski sporno i da li miris omekšivača potpada pod zabranu korištenja mirisa za ženu?

U svakom slučaju, minimalno što možemo kazati jeste da je to sumnjivo. A nama je u šerijatu došlo da ostavljamo sumnjive stvari. Allahov Poslanik a.s. kaže u onom vjerodostojnom hadisu: Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru, a ko bude činio sumnjive stvari, pašće u harame.

Imamo fetvu na poznatom web sajtu Islam Q&A, pitanja i odgovori, čiji je supervizor doktor šejh Salih el-Munedždžid, kada im je postavljeno pitanje da određeni prašak za pranje kojeg žena koristi ima jake mirise, do te situacije da žena poslije kada izlazi napolje ljudi pored kojih prolazi osjete taj miris. Pa su oni kazali da je zabranjeno koristiti takav prašak u tom slučaju ako će žena tu odjeću nositi napolju. Tako i ovi omekšivači. Ako je omekšivač nekakav kvalitetan, jak i ako ima miris kojeg druge osobe kada mi budemo pored njih osjete, onda smo dobili isto značenje koje je zabranjeno, a to je zabranjeno je da žena izlazi iz kuće namirisana. U ovom slučaju ona je postigla to na jedan drugi način, koristeći omekšivač.

U svakom slučaju, minimalno što bi se moglo kazati jeste da žena treba izbjegavati omekšivače koji imaju tako jake da kažemo mirise. Ako imaju omekšivači čiji su mirisi manji i koji se ne čuju, ili da se koristi određeni prašak za pranje veša koji nema u sebi dimenziju mirisa, tako će insan i postupiti. Ovo nikako ne znači da musliman, muslimanka ne trebaju voditi evidenciju o higijeni. Da, voditi evidenciju o higijeni, ali voditi evidenciju i o propisima islama.