Ukoliko neko konzumira cigare i klanja i trudi se, da li su njegovi namazi i djela primljena? Kada bi čovjek umro a pušio je, da li nakon smrti bi našao namaze na vagi svojih dobrih djela i tako dalje?

Ovo su dvije da kažemo zasebne stvari. Konzumirati duhan je apsolutno znači zabranjeno, ne smijemo sumnjati u to, čovjek na taj način uništava svoje zdravlje, uništava imetak i smeta drugim ljudima. To su tri glavna faktora zbog kojih savremeni učenjaci, koliko mi je poznato bez razilaženja, smatraju da je duhan haram. Ali isto tako to nema veze sa čovjekovim namazom. Kao što čovjek može klanjati, a možda slušati muziku. Kao što čovjek može klanjati, a možda raditi gibet. Kao što čovjek može klanjati, a ne daj Bože ukrasti. Sve su to grijesi, ali oni nemaju veze sa njegovim namazom. Tako da čovjek koji konzumira duhan, on je u haramu, ali ako redovno i ispravno obavlja svoj namaz, on će ako Bog da svakako na Sudnjem danu naći svoj namaz i biće ako Bog da nagrađen za svoj namaz, a odgovoran će biti za grijehe koje je činio konzumirajući duhan. Ovo nikako nije poigravanje sa pitanjem duhana, mi jasno dajemo odgovore da je konzumiranje duhana haram, da čovjek na taj način šteti svome zdravlju, naše zdravlje je naša odgovornost, naše tijelo je naša odgovornost. Uništavamo svoj imetak, naš imetak je naš emanet, naša blagodat za koju ćemo odgovarati, zato moramo paziti gdje ga trošimo. I s druge strane, mi konzumirajući duhan pasivnim pušenjem štetimo ljudima iz našeg okruženja i zato ćemo biti pitani na Sudnjem danu. To su tri glavna faktora zašto je duhan zabranjen, ali u svemu tome opet to nema nikakve veze sa obavljanjem namaza i validnošću namaza.