Kako da objasnim sestri koja toliko ne teži baš islamu, koja se zapita da li uopšte Allah postoji, koja kaže gdje je taj Bog kada djeca ostaju bez roditelja, djeca koja budu silovana i tako dalje?

Generalno, teško je ovakvim osobama išta pojašnjavati, ali nemoguće je zamisliti život, zamislite da svi ljudi žive, šest milijardi ljudi na planeti i niko nije ostao jetim, niko nema saobraćajnu nesreću, niko nije pao da je se slomio, niko se nije, nemoguće. Nemoguće je zamisliti znači ljudi su žive u zajednicama, ne žive i da žive odvojeno čovjek će se posjeći, čovjek će dobiti neku bolest pa će umrijeti, pa je nemoguće da kažemo to što ima određenih iskušenja da da je to pokazatelj da nema Boga. To je gledano s racionalne strane. S racionalne strane govorimo ljudi žive u zajednicama, mora biti sudar auta, mora biti uznemiravanja komšija uznemirava komšiju, mora se desiti da neko dijete ostane jetim, mora se desiti nekome da ima problema u braku, mora se desiti nekome da se posiječe, mora se desiti nekome da neko nekoga ubije i tako dalje. To su stvari koje se moraju desiti. I zašto to povezivati ima li Boga ili nema Boga? To je s jedne strane.

S druge strane, Allah subhanehu ve te'ala stvorio je čovjeka kao namjesnika na Zemlji. Stvorio je Zemlju, stvorio je nebesa i stvorio je čovjeka s ciljem da robuje Uzvišenom Allahu i stavlja ga na ispite da vidi se kako će se on ponašati, da li će proći taj dunjalučki život i da bude nagrađen na ahiretu Džennetom ili ne daj Bože kažnjen Džehennemom. Da li je vjerovao, da li se pokoravao, da li se strpio.

S treće strane, znači poslanici su najbolji ljudi, najodabraniji, Allah ih je najviše volio. Muhammed, alejhi selam, je najodabraniji čovjek na planeti. Pa pogledajte od djetinjstva, odrastao kao jetim, odrastao bez majke. Kakve torture je proživljavao od svojih sunarodnjaka, atentati, gladi, napadi, nema šta nije proživljavao, borbe, džihad, ranjavanja, potvore, glad. Sve je to prolazio Muhammed, alejhi selam, kao najbolji Allahov rob. Allah džellešanuhu kaže: 'E hasiben-nasu en jutreku en jekulu amenna ve hum la juftenun.' Misle li ljudi da je dovoljno da kažu mi vjerujemo a da neće biti iskušani? Pa je osnova našeg života da ćemo biti iskušani. Da se vidi kako ćemo se mi ponašati u tim teškim momentima, hoćemo li se strpiti, hoćemo li zaslužiti obećanu nagradu. Tako da znači to je osnova života. Kako ćemo mi u školi ocijeniti dijete ako mu ne damo ispit? Ili može doći sutra dijete kaže pa što si nam dao ispit, ti nas ne voliš. Moram vam dati ispit da bi znao ocijeniti koliko znate. Tako i mi, naš život je ispit. Pa je neispravna percepcija, rekli smo i racionalno ali i šerijatski očekivati da ljudi žive bez ikakvih problema.