Imam igračke koje oslikavaju žive likove, životinje. Pošto nemam djece u kući, želim ih izbaciti. Objasnio sam majci da je haram držati ih u kući, ali ona mi ne dopušta i naljutit će se. Kako da postupim?

U svakom slučaju, pitanje igračaka po mom nekom skromnom mišljenju nije nešto što potpada pod pojam zabrane, znači kada je u pitanju zabrane figurica, zabrane kipova u kući. Igračke ne potpadaju pod tu zabranu, Allah subhanehu ve te'ala najbolje zna. Ali u svakom slučaju ako je insan ubijeđen, onda se pitanje vraća, pošto ovdje nije spomenuto, da li je čovjek u svojoj kući ili je u kući svoje majke. Ako se to radi da smo mi u nečijoj kući, mi svojoj majci možemo pokušati pojasniti, sugerisati. Ako prihvati, dobro i jest. Ako ne prihvati, mi smo uradili ono što je do nas. Ako je u pitanju naša kuća, pa ne moramo mi sve svojoj majci kazati. Ako već želimo da to izbacimo iz kuće, kada prođe 10, 20 dana, kada naša majka zaboravi na tu stvar, mi ćemo to lijepo uzeti, spakovati, izbaciti iz svoje kuće. Ne moramo mi svojoj majci polagati račun za svaku stvar koju smo uradili kako bi se ona dodatno na nas ljutila. Tako da, ako je ovo pitanje postavljeno od strane nekoga ko ima svoju kuću i on je znači odgovoran za svoju kuću, ne mora svojoj majci ni kazati da je to uradio. Uzet će, to će izbaciti na način kako misli da je ispravno. Ako se radi da živi u majčinoj kući i da su te igračke njeno vlasništvo, posavjetovati, kazati, porazgovarati. Ako prihvati, dobro i jest. Ako ne prihvati, insan je uradio ono što je mogao.